Papa: Današnji mučenici, svjedoci oprosta i pomirenja

Papa: Današnji mučenici, svjedoci oprosta i pomirenja

U podnevnom nagovoru na blagdan svetoga Stjepana prvomučenika Sveti Otac istaknuo je da je oprost dar koji dajemo drugima jer smo Isusovi: „On je nama oprostio“

Vatikan,  Pon, 26. Prosinac 2022.

Srce sposobno praštati, molitva za one koji su nas povrijedili i koraci za otvaranje prema pomirenju. Papa Franjo je u podnevnom nagovoru, 26. prosinca 2022. potaknuo da od novorođenoga Isusa molimo te darove, na dan kada se u Crkvi spominjemo mučeništva svetoga Stjepana. Mučenici, koji i danas trpe, svjedoci su oprosta i Božje ljubavi.

Riječ mučenik znači svjedok; mučenici su svjedoci, odnosno braća i sestre koji nam svojim životom pokazuju Isusa koji je milosrđem pobijedio zlo. I u naše su vrijeme mučenici brojni, čak brojniji nego u prvim kršćanskim vremenima. Danas molimo za tu progonjenu braću i sestre mučenike koji svjedoče Krista.

Božić nije bajka – istaknuo je Papa, primjećujući kako nas liturgija ovih dana, podsjećajući na svete mučenike, odvlači od svijeta svjetla, čašćenja i darova, u kojemu bismo se mogli malo opustiti. Božić je, naime, dolazak Spasitelja koji nas oslobađa od zla preuzimajući na sebe naše zlo: sebičnost, grijeh, smrt, a mučenici su najsličniji Isusu, kojega nam pokazuju svojim životom.

Sveti Stjepan, svjedok milosrđa

Osvrćući se na lik svetoga Stjepana, prvoga mučenika, Papa je podsjetio da ga se u Djelima apostolskim opisuje kao jednoga od sedam đakona posvećenih službi milosrđa.

To znači da svoje prvo svjedočanstvo nije dao riječima, nego ljubavlju kojom je služio najpotrebitijima.

Ali, onima koje je susretao – dodao je papa Franjo – govorio je o Isusu. To je druga dimenzija njegova svjedočanstva; bilo je to očitovanje kako susret s Gospodinom mijenja život. To je za Stjepana bilo toliko važno da se nije dao zastrašiti ni prijetnjama progonitelja, čak ni kada je vidio da za njega stvari idu loše.

Milosrđe i naviještanje, to je bio Stjepan. Međutim, njegovo je najveće svjedočanstvo ipak nešto drugo: to da je znao sjediniti milosrđe i navještaj. To nam je svjedočanstvo ostavio u trenutku preminuća, kada je po uzoru na Isusa oprostio svojim ubojicama.

Oprost

Upravo u toj trećoj dimenziji, druge dvije – milosrđe i navještaj – dobivaju novo i drugačije značenje. Valja se osvrnuti na Stjepanovo praštanje kako bismo shvatili prakticiramo li doista milosrđe i živimo li Riječ Božju. Oprost je veći dar; dar koji dajemo drugima jer pripadamo Isusu, On je nama oprostio – rekao je Papa te potaknuo vjernike da iskoriste ove dane u kojima će možda susresti osobe koje su ih povrijedile, te da razmisle o vlastitoj sposobnosti praštanja.

Molimo novorođenoga Isusa novost, nešto novo, odnosno novost srca koje je sposobno praštati; svima nam je potrebno srce koje prašta. Molimo Gospodina tu milost: Gospodine, daj da naučim praštati. Snagu da molimo za one koji su nas povrijedili, da molim za ljude koji su me povrijedili, te da učinimo korake otvorenosti i pomirenja. Neka nam Gospodin danas udijeli tu milost.

Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja Papa je pozdravio vjernike prisutne na Trgu svetoga Petra i one povezane od kuće, ponovno želeći mir u obiteljima i zajednicama, kao i za narode izmučene ratovima, ali ponajviše – kako je rekao – za dragu i napaćenu Ukrajinu. Molimo mir za taj mučenički narod – potaknuo je na kraju papa Franjo. 

***************

Nagovor pape Franje uz molitvu Anđeo Gospodnji na blagdan sv. Stjepana, 26. prosinca 2022.

Vatikan,  Pon, 26. Prosinac 2022.

Svjedočiti Isusa dobrim djelima, vjernošću Božjoj riječi i opraštanjem

Foto: Vatican Media // Papa Franjo. Angelus, 26. prosinca 2022.

Na blagdan svetoga Stjepana, đakona i prvomučenika u ponedjeljak 26. prosinca papa Franjo je s prozora radne sobe u Apostolskoj palači molio Angelus s hodočasnicima okupljenim na Trgu svetoga Petra. Tom je prigodom uputio uobičajeni nagovor koji, preuzet s mrežne stranice Informativne katoličke agencije,  donosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dobar dan, sretan vam blagdan!

Slavili smo jučer Rođenje Gospodinovo i liturgija, da nam pomogne bolje ga prihvatiti, produžuje trajanje toga blagdana sve do 1. siječnja: punih osam dana. Iznenađuje, međutim, to što se u tim danima Crkva spominje nekih dramatičnih likova svetih mučenika. Danas je, na primjer, sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik; preksutra pak Nevina dječica, djeca koju je dao ubiti Herod zbog straha da će mu Isus oduzeti prijestolje (usp. Mt 2, 1-18). Ukratko, liturgija kao da nas upravo želi udaljiti od svijeta svjetala, ručaka i darova u koji se ovih dana možemo pomalo uljuljati. Zašto?

Zato što Božić nije bajka o rođenju nekog kralja, nego je dolazak Spasitelja, koji nas oslobađa od zla preuzimajući naše zlo na sebe: sebičnost, grijeh, smrt. To je naše zlo: sebičnost koju nosimo u sebi, grijeh, jer svi smo grešnici, te smrt. A mučenici su najsličniji Isusu. Naime, izraz mučenik znači svjedok: mučenici su svjedoci, odnosno braća i sestre koji nam svojim životima pokazuju Isusa, koji je zlo pobijedio milosrđem. I u našem je vremenu mučenika mnogo, više nego u drugim vremenima. Molimo danas za tu braću i sestre koje se progoni, koji svjedoče Krista. Ali dobro nam je zapitati se: svjedočim li ja Krista? I kako mogu biti bolji u tome, kako bolje svjedočiti Krista? U tome nam može pomoći upravo lik svetoga Stjepana.

Prije svega, u Djelima apostolskim se kaže da je bio jedan od sedmorice đakona koje je jeruzalemska zajednica posvetila za posluživanje kod stolova, to jest za caritas (usp. 6, 1-6). To znači da svoje prvo svjedočanstvo nije dao riječima, nego ljubavlju kojom je služio najpotrebnijima. Ali Stjepan se nije ograničavao na to djelo pomaganja drugima. Onima koje je susretao govorio je o Isusu: dijelio je svoju vjeru drugima u svjetlu Božje riječi i nauka apostolskog (usp. Dj 7, 1-53.56). To je druga dimenzija njegova svjedočenja: prihvatiti Riječ i prenositi njezinu ljepotu, govoriti o tome kako susret s Isusom mijenja život. To je Stjepanu bilo toliko važno da se nije dao zastrašiti ni prijetnjama svojih progoniteljâ, pa čak ni u trenutku kad je vidio da će stvari po njega poći po zlu (usp. r. 54). Dobrotvornost i navještaj, to je bio Stjepan. No, njegovo najveće svjedočanstvo jest nešto treće: ono u kojem je znao združiti ljubav i navještaj. Ostavio nam ga je u času svoje smrti, kad je, po Isusovu primjeru, oprostio svojim ubojicama (usp. r. 60; Lk 23, 34).

Evo dakle našega odgovora na to pitanje: možemo unaprijediti svoje svjedočenje činjenjem dobrih djela braći, vjernošću Božjoj riječi i opraštanjem. Dobrotvornost, Božja riječ, opraštanje. Opraštanje je to koje nam govori provodimo li doista u djelo ljubav prema drugima i živimo li Isusovu riječ. „Opraštanje“ (u izv. „per-dono“; tal. riječ „dono“ znači „dar“, nap. pr.) je naime, kao što sama riječ kaže, najveći dar, dar koji dajemo drugima zato što smo Isusovi, zato što je On nama oprostio. Opraštam zato što mi je oprošteno: ne zaboravimo to… Razmislimo, neka svaki od nas razmisli o vlastitoj sposobnosti opraštanja: kakva je moja sposobnost opraštanja, u ovim danima u kojima se možemo susresti, među ostalima, i s nekima s kojima se baš i ne slažemo, koji su nas povrijedili, s kojima nikada nismo popravili narušene odnose. Zamolimo novorođenog Isusa za novost srca koje može opraštati: svi trebamo srce koje oprašta! Zamolimo Gospodina za tu milost: Gospodine, daj da naučim opraštati. Molimo za snagu da molimo za one koji su nam učinili nešto nažao, da molimo za osobe koje su nas povrijedile i da učinimo korake otvorenosti i pomirenja. Neka nam Gospodin udijeli tu milost!

A Marija, Kraljica mučenikâ, neka nam pomogne rasti u ljubavi, u ljubavi prema Riječi i u opraštanju!