Papa:Tri stava prema Isusu: traženje, ravnodušnost i strah

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2018.

Tri stava prema Isusu: traženje, ravnodušnost i strah

Draga braćo i sestre, na dobro vam bila ova svetkovina!
Danas, na svetkovinu Bogojavljenja, u Evanđelju (usp. Mt 2, 1-12) nam se stavljaju pred oči tri načina na koje je primljen dolazak Isusa Krista i njegovo očitovanje svijetu. Prvi je stav traženje, brižljivo traženje, drugi je ravnodušnost, a treći strah.
Brižljivo traženje: mudraci ne oklijevaju krenuti na put kako bi tražili Mesiju. Stigavši u Jeruzalem raspituju se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti" (r. 2). Dugo su putovali i sada brižno nastoje otkriti gdje se nalazi novorođeni Kralj. U Jeruzalemu se obraćaju kralju Herodu koji od glavarâ svećeničkih i pismoznanaca traži da se raspitaju o mjestu gdje se trebao roditi Mesija.
Tom se brižljivom traženju mudracâ suprotstavlja drugi stav, a to je ravnodušnost svećeničkih glavarâ i pismoznanaca. Ovi su bili vrlo komotni. Poznavali su Pisma i znaju dati ispravan odgovor o mjestu rođenja: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok" (r. 5). Oni znaju, ali se ne trude poći tražiti Mesiju. Betlehem je udaljen samo nekoliko kilometara, ali oni ostaju tu gdje jesu i ne miču se.
Još je negativnije treće, Herodovo ponašanje, a to je strah. On se boji da mu to Dijete ne oduzme vlast. Poziva mudrace i od njih razaznaje vrijeme kad se pojavila zvijezda, te ih šalje u Betlehem govoreći im: "Pođite […] i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim" (rr. 7-8). Herod zapravo nije htio otići pokloniti se Isusu. On želi znati gdje se nalazi dijete, ne zato da mu se pokloni, nego da ga ukloni, jer ga je smatrao suparnikom. Pazite dobro: strah uvijek vodi do licemjerja! Licemjeri su takvi zato što imaju strah u srcu.
To su tri stava koja nalazimo u Evanđelju: brižno traženje mudracâ, ravnodušnost svećeničkih glavarâ i pismoznanacâ, onih koji su poznavali teologiju, te Herodov strah. I mi možemo razmisliti i odlučiti koja ćemo od ta tri stava zauzeti? Želim li brižno poći k Isusu? Ili pak reći: "Meni Isus ništa ne govori… neću se zamarati time…". Ili se pak bojim Isusa i u svojem ga srcu želim izbaciti?
Samoljublje može dovesti do toga da se Isusov dolazak u vlastiti život može smatrati prijetnjom. Tada se nastoji zatrti ili ušutkati Isusovu poruku. Kada se u životu slijede ljudske ambicije, lagodnije perspektive, sklonosti zla, Isusa se doživljava kao zapreku.
S druge strane, uvijek je prisutna i kušnja ravnodušnosti. Iako znamo da je Isus Spasitelj – naš, sviju nas –, radije živimo kao da on to nije. Umjesto da se ponašamo u skladu s vlastitom kršćanskom vjerom, držimo se načelâ svijeta koja vode do toga da udovoljavamo sklonostima prema oholosti, prema žeđi za moći i bogatstvima.
Pozvani smo, naprotiv, nasljedovati primjer mudracâ i biti brižni u traženju te spremni također uložiti trud kako bismo u svojem životu susreli Isusa. Moramo ga tražiti da bismo mu se poklonili, dao bismo prepoznali u Njemu našega Gospodina, Onoga koji pokazuje pravi put koji treba slijediti. Ako imamo takav stav, Isus nas uistinu spašava, a mi možemo živjeti lijepim životom, možemo rasti u vjeri, u nadi, u ljubavi prema Bogu i braći
Utecimo se zagovoru Presvete Marije, zvijezde vodilje ljudskog roda na njegovu putu kroz povijest. Neka uz njezinu majčinsku pomoć svaki čovjek prispije Kristu, Svjetlu istine, a svijet neka napreduje na putu pravednosti i mira.