Kako se ulazi u stanje mira i ljubavi? (11.tj.k.g.ut.)

Kako se ulazi u stanje mira i ljubavi? (11.tj.k.g.ut.)
***********

1 Kr 21, 17-29: Nakon skovane urote, koju su skovali Ahab i žena mu Izabela, Nabota su odveli izvan grada i kamenovali. Tako je kralj Ahab konačno mogao prisvojiti zemlju. Ali, Gospodin, je poslao Iliju upravo dok se Ahab nalazio u vinogradu da ga zaposjedne. Stavši pred njega u ime Božje, prorok reče kralju: „Ubio se, oteo si! Zato ovako veli Jahve: 'Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju. Pomest ću tvoje potomstvo, istrijebiti tvoje kraljevstvo, a psi će proždrijeti Izabelu i tvoje potomstvo'.“ Ilijine riječi vrlo su okrutne „Krv za krv“, i čini se da je to sažetak njegova govora. Ali, Ilija ima pred sobom i teške zločine i nedovoljan stupanj Božje objave. Upravo se u takvim trenucima uočava nadmoćnost Isusove zapovijedi koju čujemo u Evanđelju. Nakon što je Ilija zaprijetio Božjom kaznom, Ahab razdrije haljine, i stavi kostrijet na tijelo i postio je, u kostrijeti spavao i naokolo išao jecajući. Ahab se pokajao i Bog se sažalio. S pravom možemo govoriti o Božjem milosrđu, a sasvim sigurno i o mučnoj pokornosti proroka Ilije. Često je morao suzbiti svoj ponos i promijeniti svoje snažno proroštvo. Ako je prorok bio snažan u srdžbi, on je bio također velik i u shvaćanju da Bog oprašta. Ovdje treba naglasiti da je Ilija i dalje za Ahaba neprijatelj. Kazna će se ipak ispuniti na njegovom sinu i njegova će dinastija biti potpuno pometena. 
 ************
Mt 5, 43-48: U istom duhu Isus nastavlja upotpunjavati Objavu u svim segmentima ljudskog života. Tako kaže: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, i molite za one koji vam čine zlo...“ Ovdje je riječ o zlu kojim čovjek oštećuje samog sebe: Zabranjeno je opirati mu se osvetnički, uzvraćajući zlo za zlo. Isus ne zabranjuje dostojno se opirati nepravednim napadima, niti boriti se protiv zla u svijetu. Opraštanje se podrazumijeva u okolnostima što je prirodno prihvatljivo i normalno. To unosi mir s Bogom i s ljudima. Drugačije nije moguće biti savršen, na što je pozvan svaki Kristov učenik. Ljubav se mora protezati na sve ljude.