Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal slijedite njega (10.tj.k.g.sr.)

Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal slijedite njega (10.tj.k.g.sr.)

***********

1 Kr 18, 20-39: Težak izazov na gori Karmelu. Ilija poziva Baalove proroke da prinesu žrtvu svojemu Bogu. On će to isto učiniti, ali nitko ne smije upaliti vatru: A Bog koji pošalje vatru s neba, bit će priznat kao pravi Bog. Narod je uokolo sve promatrao. Ilija prvi progovori narodu: Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal slijedite njega. Narod je prihvatio prijedlog i iščekivao. Kako su Baalovi bili brojniji oni počeše prvi. Pripraviše junca i povisoku hrpu drva, te nastaviše od jutra do podneva zazivati ime Baalovo, ali se ništa nije dogodilo. Tada se Ilija rugalicom naruga: „Vičite jače...Baal je možda zauzet ili ima posla, a možda i spava pa ga treba probuditi.“ Baalovi se proroci uskomešaše te počeše parati noževima vlastito tijelo, ali žrtva ostaje netaknuta.
Tada pristupi Ilija i reče narodu neka se približi. Uze dvanaest kamenova, te podiže žrtvenik. Nanj stavi junca, te zamoli da se cijela žrtva polije vodom. Voda je tekla i iskopanim jarkom oko žrtvenika. Tada se Ilija pomoli ovim riječima: „Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio ovo. Usliši me da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca!“ I tada vatra padne s neba i proguta žrtvu paljenicu i sve pretvori u prašinu. Ugledavši to, popadaše svi ničice na zemlju i uskliknuše: „Jahve je Bog! Jahve je Bog!“ Baalovi proroci bijahu pobijeni. I konačno je zapljuštala toliko iščekivana kiša.
***********
Mt 5, 17-19:
I danas čujemo odlomke Isusove besjede na Gori. Nakon iznesenih načela u „Blaženstvima“ Isus iscrtava kakav bi za ovo novo vrijeme trebao biti njegov učenik. U ovom odlomku svoga govora poručuje kako će 'Kršćanski zakon' usavršiti Mojsijev Zakon. Isus ne dolazi ni dokinuti, niti ga posvetiti kao ne dodirljiv, nego mu svojim učenjem i ponašanjem daje novi i konačni oblik, u kojem se konačno u potpunosti ispunja ono čemu je Zakon težio.Od njegove vanjštine ide do njegove unutrašnjosti i srži. Svaki vanjski čin mora imati dobru nakanu. U srcu svakog djela mora biti ljubav.