„Ne boj se! Samo vjeruj!“ (ut.4.tj.k.g.)

„Ne boj se! Samo vjeruj!“ (ut.4.tj.k.g.)

Heb 12,1-4: Pretposljednje poglavlje poslanice Hebrejima nakon ukaza na snagu Kristove žrtve i Kristova vječnog svećeništva, te zaufane vjere u Raspetoga, Početnika i Dovršitelja vjere, sada Pisac poslanice želi Židovima kršćanima uliti poticajno ohrabrenje. Da bi impuls bio jači, Pisac otvara sliku iz trkališta u kojoj je iskazana hrabrost trkača.
Trkač se ne obazire ni desno, ni lijevo, ni na prepreke, nego ravno trči k cilju. Kršćani su postavljeni na sličnu stazu, a sa strane ih promatraju svi iz prijašnjeg poglavlja.
Pravednik je Krist koji se nije smeo zbog muka križa, nego je samo gledao cilj: „desnu Božjeg prijestolja“. On je pokazao vjeru u najizraženijem obliku jer je prihvatio smrt da postigne nebesku slavu. Pisac vidi jasnu sliku Kristove trke u „borbi protiv grijeha“, protiv otpadništva od vjere i to do krvi i smrti na Križu.

Mk 5, 21-43: Iz mnogih biblijskih i životnih primjera vidimo kako kušnje i patnje prate ljudski život. Ostaje pitanje, kako se nositi s njima do cilja? Danas u Evanđelju vidimo, tko je Spasitelj i osloboditelj. U slučaju oživljavanja Jairove kćeri i ozdravljenja žene od njezine neizlječive bolesti, vidimo da je Isus gospodar nad smrću i bolešću. Kod Isus je dovoljna riječ, pokret ili dodir, promjene odmah nastaju. Jedino što je potrebno u pristupu Isusu, jest vjera, a to Isus i zahtijeva. Ženi nakon što je nastupilo trenutno ozdravljenje govori: „Kćeri, vjera te tvoja spasila!“ To isto se ponavlja u slučaju nadstojnika sinagoge Jaira, koji zaista usrdno moli: „Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane na životu.“ Isus ga nije odbio, nego nastavio dalje pomagati svima koji mu se s vjerom obraćaju, a mnoštvo ga gnjete sa svih strana. U međuvremenu, stiže nadstojnikov kućni glasonoša s viješću: „Kći ti je umrla!“ Isus čuje taj razgovor, te hladno i samouvjereno govori Jairu: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Tada se Isus odvaja od mnoštva, uzima sa sobom roditelje djeteta i trojicu svjedoka: Petra, Jakova i Ivana. Plač i naricanje zagušio je Isus s riječju: Djevojčica spava. Svi su se podmuklo smijali tim riječima. Za Isusa fizička smrt je samo ograničeno spavanje, koju će Bog pobijedi vječnim životom. Smrt jest jedno od najtežih životnih iskušenja, ali ovakvi i slični događaji navješćuju ono što s Kristovom smrću i uskrsnućem nadolazi.