Božja ljubav ne isključuje nikoga (3.tj.adv.pet.)

  • Ispis

Božja ljubav ne isključuje nikoga (3.tj.adv.pet.)

Iz 56, 1-3. 6-8: Pedeset šesto poglavlje otvara Treći dio knjige Proroka Izaije, kojega je napisao neki od Izaijini učenika. Tematika završnih poglavlja jest: Izraelova sramota i Izraelova slava gledana iz perspektive povratka iz sužanjstva. Sramota je što se uopće doživjelo sužanjstvo, a slava je što Bog ostaje uz svoj narod na putu od Babilona prema zemlji Izraelovoj. U izmiješanoj tematici sramote i slave miješaju se slike grijeha i stradanja. Pisac je vjeran predajama većine proroka, te naviješta kako će uskoro moći ući u Židovstvo obraćeni stranci (prozeliti) pod uvjetom da budu vjerni savezu. Očito prorok ima viziju budući vremena kada će Krist otvoriti širom vrata za sve, jer Božja ljubav ne isključuje nikoga, dok grijeh odsijeca ljude od Boga. Izrael je kriv zbog mnogih grijeha duhovnih i svjetovnih vođa koji su se podjednako razmekušili i griješili u svome radu. Njihova je vjera postala isprazna i ruglo. Ljudi ne vole ni Boga ni svoje bližnje. Društvo je trulo do srži, okuženo lažima, nepoštenjem, nepravdom, zloćom i nasiljem. Ono se ne brine za istinu i pravdu, ni za one koji pošteno žive. Sve to stoji u suštoj suprotnosti sa svime što Bog želi u svojoj žarkoj ljubavi svome narodu. Pisac pokušava apokaliptičkim koloritom pokazati zanimanje za strane narode uz naglašeno isticanje slave Siona. Vidi se novi pročišćeni Jeruzalem koji odbacuje svaki vidi idolatrije.

Iv 5, 33-36:Isus je o blagdanu uzišao u Jeruzalem i kao po starom običaju mnoštvo je onih koji Isusa trebaju: bolesni, slijepi, kljasti, ali Isusu zapinje za oko bolesnik koji je prikovan za postelju već 38 godina. Upravo njemu govori: „Uzmi svoju postelju i hodi.“ Subota je, blagdan je, što će biti povod za pravna razračunavanja s protivnicima. Njihov je već ustaljeni upit: „Tko si ti“? Ako im išta kaže, njegovo vlastito svjedočanstvo nije mjerodavno, i svaki iskaz mora biti temeljen na barem dva druga svjedoka. Uslijedila duga Isusova besjeda o njegovim djelima. Tako će Isus ukazati na mnoge svjedoke: Ivana Krstitelja, vlastita djela koja čin kao Sin Božji, sv. Pismo, Mojsija i prije svega Oca koji svjedoči za njega. Tu Isus svjesno produbljuje iskaz Očevog svjedočanstva za njega i uvlači pravna spoticanja u još veće poteškoće. Jasno, Isus, ulazi u područje vjere: Tko vidi mene vidi moga Oca? Tko vjeruje u mene vjeruje, vjeruje Ocu koji me je poslao. Židovi su tu onkraj unutarnjeg odnosa jer istinski glasa njegova nisu čuli, niti su ikada lice njegovo vidjeli. Tako Isus svjesno osporava Židovima njihovo shvaćanje Objave i vjere. Njihova nevjera Riječi Božjoj koja sada njima govori, puno govori o Židovima samim, te kao takvi, nisu u stanju ispravno shvatiti niti Riječ Božju u Pismima, kao Božje svjedočanstvo za Isusa.
Ovo je jedan od najoštriji Isusovih napada na same temelje židovstva. Uzgibao se njihov ponos. Isusovim stavom vidljivo je otuđenje i razbaštinjenje samog židovstva. I to će biti debeli razlog njihovoj nevjeri, neshvaćanje same Objave, u kojoj je zlatna nit Mesija.