Božja pozornica je spremna, na sceni su dva Božja čovjeka (3. tj.adv.četv.)

Božja pozornica je spremna, na sceni su dva Božja čovjeka (3. tj.adv.četv.)

Iz 54, 1-10: Kako što vidimo iz današnjeg čitanja proroka Izaije (Deuteroizaija – najvjerojatnije je tekst napisan od nekih Izaijini učenika), Bog se u nježnoj, nepokolebljivoj i trajnoj ljubavi zauzima za svoj narod. U miru i sigurnosti položeni su temelji novog i blještavog grada, čija vrata stoje širom otvorena da prihvate ljude iz svakog naroda koji se odazove Božjem pozivu. Obnova Izraela, koja se tada zbila, stapa se s viđenjem konačnog slavnog dana, kada će grijeh i žalost nestati i sav će Božji Izrael biti zauvijek s Gospodinom u njegovu domu. Cijeli povratak odvija se u milosti Božijoj i njegovom interventu dok stvara Novi Jeruzalem ciljajući na Crkvu kao novi Jeruzalem koji će se razastrti i nezaustavljivo širiti dalje, tj. sve do nakraj zemlje. Kod Proroka se ne može ne vidjeti „vječnu ljubav“ prema svome narodu. Ta je ljubav slična ljubavi oca prema svojoj djeci. Slična je muževljevoj strasti prema svojoj ženi. Taj je ljubav božanski prosuta u savršenoj besplatnosti. Ona je izražena, sada se izražava i izražavat će se u neuzdrmanoj vjernosti i odanosti. Da, ona je ta koja ima stvaralačku moć činiti sve novim. Svemu ovome Ivan evanđelista u knjizi Otkrivenja daje konačno značenje.

Lk 7, 24-30: U jučerašnjem smo odlomku iz Lukinog Evanđelja uvidjeli kako Ivan prepoznaje da je Bog izveo u Isusovom dolasku i svemoći, po izjavi njegova oba glasnika, obećano mesijansko vrijeme spasa. U današnjem Evanđelju sam Isus govori pred mnoštvom o Ivanu Krstitelju. Isusovo obraćanje sročeno je u tri pitanja: „Zašto ste uopće „izašli“ na Jordan i dali se od njega krstiti? Trstiku koju ljulja vjetar? Čovjeka u mekušastim haljinama?“ Ivan nije trstika koju vjetar ljulja, on nije čovjek u otmjenim haljinama i ne živi u kraljevskoj palači. On je prorok, dapače više nego prorok, pripravitelj Božjeg dolaska u svijet i povijest, što se ostvarilo kad je Isus Krist, Sin Božji postao čovjekom. Dapače on je najmanji u Isusovo vrijeme i u Božjem kraljevstvu koje se širi, veći je nego najveći u predmesijanskom vremenu iščekivanja. Svi koje je Ivan krstio, priznali su Božju volju, ali farizeji i zakonoznanci suprotstavljaju se Božjoj spasenjskoj volji i odbijaju Ivanovo krštenje. Njihovo odbijanje Ivana Krstitelja zapravo je predigra njihovu protivljenju Isusu.