Obećano mesijansko vrijeme pristiže (III.tj. adv. sr.)

  • Ispis

Obećano mesijansko vrijeme pristiže (III.tj. adv. sr.)

Iz 45,6-8.18.21-25: Prorok Izaija zna da je Jahve gospodin te da će njegove riječi trajati zauvijek. Bog je gospodar prošlosti ali sada gospodari događajima. Prorok iz prošlosti posadašnjuje pustinju te vidi polazište nove vjere u Boga. Promjene koje Jahve izvodi naviještaju njegovu slavu i pokazuju njegovu pažljivu brigu za njegov narod. Prošlost sadrži u klici ono što će se očitovati u budućnosti. Sada treba misliti na novi Izlazak. Novi Izlazak bit će početak novog Siona. Ako Izraelci sumnjaju, prorok osobno nimalo ne sumnja u Jahvinu intervenciju koja predstoji. On je Stvoritelj i jedini Bog „i drugog nema“. Ako je on stvoriteljski zahvaćao u prošlost, znat će i moći stvoriti „nove stvari u sadašnjosti. Tu je Izrael i svjedok i posrednik. Prema proroku, izabrani se narod nalazi u središtu svjetske povijesti kao svjedok vjere u jednog jedinog Boga. Izrael je posrednik jer će se preko njega obratiti ostali narodi. Taj univerzalistički pogled snažno je izražen. Izrael kojemu je povjerena ta uloga je kvalitativni Izrael, „Ostatak“ Jahvinih siromaha i Gospodinovih slugu. Asirci i Babilonci bili su bič kojim je Bog htio kazniti svoj narod. Sada dolazi osloboditelj. On je prikazan prikrivenim izrazima, ali se točno navodi njegovo ime, to je Kir. Perzijski osvajač je Jahvin „mesija“, pastir kojega je on podigao, njegov prijatelj. Njega je Bog podigao da oslobodi sužnje, te ponovo sagradi Jeruzalem i hram. Mogućnost povratka stvarno se i dogodila. Izrael će pod Jahvinim vodstvo svečanim hodočasničkim hodom prijeći sirijsku pustinju u svetoj procesiji. Kad Izrael bude prolazio pustinja će se preobraziti i Jahve će zavladati na Sionu.

Lk 7, 18-23:Herod je dao Ivana Krstitelja baciti u zatvor. Krstitelj sve saznaje preko svojih učenika. On šalje dvojicu od njih Gospodinu i pita, je li Isus „onaj, koji ima doći“? Upravo u „taj čas“ na sceni su Isusove ozdraviteljske djelatnosti. Tako Luka spominjući u „taj čas“ aludira na ranije poruke „u onaj čas“, te time ističe početak konačnog vremena u Isusu. Isus upućuje Ivanove učenike kao svjedoke koji trebaju javiti Ivanu: ono što su vidjeli i doživjeli kao očevici Isusove svemoći i ozdraviteljske djelatnosti. Ivan prepoznaje da je Bog izveo u Isusovom dolasku i svemoći, kao što su njegova oba glasnika saznala, obećano mesijansko vrijeme spasa.