Dekadenca svjetovne i duhovne vlasti, a grad je prkosan, prljav i nasilan(III.tj.adv.ut.)

  • Ispis

Dekadenca svjetovne i duhovne vlasti, a grad je prkosan, prljav i nasilan(III.tj.adv.ut.)

Sef 3, 1-2. 9-13: O proroku Sefaniji znamo jako malo. Znamo da je djelovao za vrijeme judejskog kralja Jošije, a to je period između 640 – 630. pr.Kr. neposredno pred nastup proroka Jeremije. Njegova nam proročanstva daju sliku stanja u Judeji pred Jošijinu reformu: štovanje stranih božanstava, strani običaji, lažni proroci, nasilje i društvena nepravda. Njegovo je djelovanje moralo pripremiti teren za reformu koja je uskoro došla. Sefanija je poput proroka Amosa opominjao svoje slušatelje da dolazi „Jahvin Dan“, sveopća katastrofa koja će zamesti Judu i strane narode. Kazna narodima trebala bi biti opomena Judeji, ali se „bestidni narod“, okaljan poganskim običajima i buntovnički ohol neće na to obazirati. Ipak će vjernim ostati Ostatak, „samo skroman i čedan narod“. „Jahvini siromasi“ koji će baštiniti kraljevstvo nebesko. Sefanija oduševljenim rodoljubljem priželjkuje pad Ninive, asirske prijestolnice, a time je omogućena obnova Izraela i Judeje.
U trećem poglavlju kojeg danas čitamo prorok se obraća Jeruzalemu i njegovoj sudbini. Prorok se ne libi koriti jeruzalemske vođe, za kojega je „svjetovna vlast“ pohlepna, a „duhovna vlast“ samovoljno postupa s Božjom riječju. Očito da su svećenici zakazali u svojoj službi u hramu, jer su dopuštali i poganski kult u hramu umjesto da se bore za čistoću kulta. Odmah na početku trećeg poglavlja on sažimlje ono što predstavlja nepravdu. S tri značajne riječi označuje Jeruzalem kao „prkosan“, „prljav“ i „nasilan“ grad. U retku drugom četiri puta ponavlja riječ „nikada“ u značenju: nikada poslušao, nikada prihvatio, nikada se potpuno povjerio Gospodinu i nikada se nije približio Bogu. Očito da je narod trebao nešto naučiti iz Jahvina djelovanja, a nije. Po ne znam koji put, Bog opet govori svome narodu, a ne pojedincu. Kaznio ga je sudom očišćenja, da bi mu oprostio grijehe. Zbog toga se ne treba više stidjeti i zato je moguć novi početak. Očito je Sefanija vjeran učenik velikog proroka Izaije.

Mt 21,28-32: Isusovi posljednji dani u Jeruzalemu jako su ispunjeni raspravama između Isusa i različitih vođa židovskog naroda. Jučer smo vidjeli da glavarima svećeničkim i starješinama već u odnosu na Ivana Krstitelja nije bilo do istine, stoga, za Isusa oni nisu bili pravi sugovornici. A zašto se tako ponašaju Matej će dati odgovor s pitanjem o Ivanovu krštenju, s prispodobom o dva različita sina, te usporedbom o zločestim vinogradarima. Jednostavno rečeno vođe naroda, nisu bile spremne promijeniti svoje stajalište o Ivanu Krstitelju, i nisu htjeli okajati svoje ponašanje, ali su ipak htjeli prihvatiti Božji poziv svoga Oca. I tako su u svojem izjašnjavanju za Božju uputu o onom prvom sinu kojemu otac reče: „Sinko, hajde danas na posao u vinograd! On odgovori: Da, gospodaru! I ne ode.“