Iskrena ljubav, uvijek je vječna (sub.2.tj k.g.)

Iskrena ljubav, uvijek je vječna  (sub.2.tj k.g.)

2 Sam 1,1-4. 11-12.19. 23-27: Isuviše brz rasplet agonije u Šaulovoj obitelji. Vodi se bitka u Gilbou. Šaul i njegov sin Jonatan padaju u bitci s Amalečanima. Vijest stiže do Davida. Intezitet događaja nameće Davidu i odgovornost za budućnost koja predstoji. Naređuje post i molitvu, da u suzama oplakuju smrt Šaula i Jonatana. A sam David zapjeva ovu tužaljku o Šaulu i njegovu sinu Jonatanu: „Cvijet najbolji leži mrtav na tvojim brežuljcima, Izraele. Kako padoše junaci? Šutite o tome .... neka se ne uzraduju kćeri filistejske i kćeri pogana.... A vi, kćeri Izraelove, plačite za Šaulom, koji vas je bogato odijevao i kitio zlatom... Na tvojim brežuljcima leži mrtav Jonatan. Osjećam za tobom tjeskobu, Jonatane, ljubljeni brate moj! Tvoja mi je ljubav bila dragocjenija od ljubavi žene...“ Bila je to iskrena ljubav. Davidov plač za Šaulom bijaše iskren. On se borio za njih, te je imao prilike diviti se njihovoj hrabrosti i velikodušnosti. Ni najoštrije proganjanje nije uspjelo uništiti to sjećanje. Čak što više, upravo je Šaulov poraz Davidu otvarao velike mogućnosti. A on, kao sposoban strateg, nije propustio da mu prilike propadnu. David zaista bješe moćan čovjek Judeje. Sada mu u domovini nije bilo premca. David će se nastaniti u Hebronu. Predstavnici Judina plemena proglasili su ga svojim zaštitnikom i kraljem Judeje.

Mk 3, 20-21: Isus užurbano radi. Evanđelista primjećuje da Isus i učenici: „nisu mogli ni jesti“. Isus je djelovao neprekidno, do te mjere da „Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: „Izvan sebe je!“ U Isusovom djelovanju vidljive su dvije činjenice Isusova čovještva: s jedne strane Isus zauzeto s velikom ljubavlju radi. S druge strane, Isus je duboko dirnut ljudskom bijedom i potrebama. Kao da su isti osjećaji Davida i Isusa: Žao mi vas je, moja braćo i sestre! Ljubav vaša jača je od svake druge zemaljske ljubavi.