'Hanuka' i Kristov slavni boj pred nedjelju Krista Kralja (33.tj.pet.)

  • Ispis

'Hanuka' i Kristov slavni boj pred nedjelju Krista Kralja (33.tj.pet.)

1 Mak 4, 36-37. 52-59: Kao središte vjerskog života i okvir za cjelovito obdržavanje Zakona, Hram je jedna od glavnih briga ustanika. Mladi i hrabri Juda Makabejac, sin pokojnog svećenika Matatije, bio je pravi vojskovođa i vrlo vješt strateg. Vojska mu je, iako daleko manja od neprijatelja, bila vrlo pokretljiva i uvježbana za gerilski način ratovanja. Vjerski žar njegovih poticaja i molitva pred bitku nadahnjivao je njegovim četama neslomivu hrabrost. Nakon niza sjajni i uspješnih vojnih pothvata pobjednički je ušao u Jeruzalem te očistio Hram. Zatim je počeo kaznene pohode duž granica Judeje pomažući posvuda svojim progonjenim zemljacima. Antioh IV je umro kao bijednik za vrijeme vojnog pohoda protiv Parta, ali se borba nastavila za vrijeme njegovih nasljednika Antioha V i Demetrija I. Juda Makabejac izvojevao je pobjedu nad zapovjednikom Samarije, zatim pobjeđuje sirijske čete i njihovog vojnog zapovjednika Serona i na kraju vodi bitku protiv 40.000 pješaka i 7.000 konjanika pod zapovjedništvom Nikanora. Juda je izvojevao pobjedu, pobjedu koja je nadaleko odjeknula. Juda ulaskom u Jeruzalem u Hramu razara stari oskvrnjeni žrtvenik i podiže novi od neklesana kamena, obnovi svetište i načini novo sveto posuđe. Unijeli su potom u Hram svijećnjak i kadioni žrtvenik, a pročelje hrama ukrasiše zlatnim vijencima. Na kraju su prinijeli žrtvu na novom žrtveniku za paljenice. Točno tri godine poslije oskvrnuća godine 164. pr. Krista očišćen je i posvećen Hram. Juda je u spomen na taj znameniti događaj odredio da se svake godine o mjesecu prosincu slavi kroz osam dana, blagdan Posvećenja – Hanuka. Juda je uspio uspostaviti diplomatski kontakt s Rimom. Slavno je umro 160.g.pr.Kr. u jednoj bezizlaznoj bitci, protiv Bakida koji vodi vojnu protiv Makabejaca. Judu je naslijedio njegov brat Jonatan koji će s kraljevim vojskovođom Bakidom uspjeti sklopit mir. Bio je više političar nego vojskovođa.

Lk 19, 45-48: Isus dok uzlazi u grad Jeruzalem, u kojem će konačno započeti njegov slavni boj, prati ga uz klicanje silno mnoštvo svijeta. Zastao je na Maslinskoj gori i zaplakao nad gradom i njegovom djecom. Nisu prepoznali čas njegovog milosnog mesijanskog pohođenja. Nisu prepoznali što je za njihov mir. Božji sud je neizbježan. Ni kamen na kamenu od slavnog grada i veličanstvenog hrama, ostati neće. To se proročanstvo Isusovo ispunilo 27 godina kasnije. Upravo danas u Evanđelju čitamo kako Isus ulazi u jeruzalemski hram s nakanom da ga uredi za predstojeću božansku liturgiju spasa. Bog se mora vratiti na prvo mjesto u životu svakog čovjeka. On jedini uređuje prostor svoga prebivališta. Duša čovjeka je njegova iskra života, koju pali stvaralačkom riječi o kojoj visi sav stvoreni svijet. Da, Oče, tako se tebi svidjelo, da dom tvoj bude dom molitve i sam ga s čovjekovom odgovornošću za život, čistiš i uređuješ. Divno si taj svijet uredio, znaš kako ćeš, tvoj je život, ti u ruci držiš njegovu sudbinu.