Bez Boga je teško ukloniti zlo u narodu (17.tj.ut.)

  • Ispis

Bez Boga je teško ukloniti zlo u narodu  (17.tj.ut.)

Izl 33, 7-11; 34, 5-9.28: Mojsije razgovara s Gospodinom licem u lice, posti četrdeset dana i noći, prima iznimno viđenje i ponovno piše Deset zapovijedi. Zašto? Naime, svega šest tjedana nakon što su dali svečanu zakletvu na vjernost Savezu s Bogom, narod bučno zahtijeva lik starih egipatskih bogova. I Veliki im svećenik ne samo da napravi zlatno tele već ga i poistovjetiše s Bogom. Smrt je kazna za one koji prekrše Savez, no Mojsijev nesebičan zagovor sprečava istrebljenje Izraelaca. Razbijene ploče dramatično objavljuju raskid Saveza. Takav grijeh ne može proći nekažnjeno: Mojsijevo pleme, Leviti, izvršavaju Božju kaznu. Zato Mojsije ponovno moli jer zna da Bog neće prekršiti svoje obećanje, ali Izrael je izgubio njegovu prisutnost. A bez nje nema obećane zemlje. Mojsije u toj krizi opet zagovara narod. Božji ga nagovor ohrabruje da moli kako bi sam osobno mogao vidjeti njega u svekolikoj slavi. Tako su ploče Saveza ponovo isklesane kao znak da je Bog obnovio Savez. Zlo je uklonjeno.

Mt 13,35-43: Nada životu se ispunila. Kraljevstvo Božje se razvija silovito i brzo. Isus se na zamolbu učenika trudi objasniti prispodobu o 'kukolju i pšenici'. Sijač dobrog sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme su sinovi Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Sud o kukolju treba ostaviti Sinu Čovječjem. Ova prispodoba govori o različitim vrstama prepreka i neuspjeha s kojima se susreću navjestitelji Kraljevstva. Navjestitelji Kraljevstva imaju i svoje sljedbenike, koji će živjeti u svijetu zajedno sa zlim ljudima, koji su sinovi Zloga. Tako se nameće pitanje, zašto ne ukloniti zlo? Isus to ne preporučuje, jer bi to moglo dovesti do toga da budu iščupani i dobri. Pravu i pravednu razdiobu treba ostaviti za budući sud Sinu Čovječjem. On je taj koji Zlo prikiva na drvo križa. U Novome zavjetu „slava“ Božja očituje se u Isusu. Isus je jedini vidio Boga svoga Oca, dok je ljudima gledanje Boga licem u lice pridržano za blaženstvo na nebesima.