Kako je tekao jedinstven tijek života do uspostave Kraljevstva nebeskog? (16.tj.sub.)

Kako je tekao jedinstven tijek života do uspostave Kraljevstva nebeskog? (16.tj.sub.)

Izl 24, 3-8: Tekst Knjige Izlaska u 24 poglavlju svečano zaključuje „Knjigu Saveza“, srce čitave Mojsijeve Tore. Ta knjiga unutar Knjige Izlaska započinje veličanstvenom i zastrašujućom bogoobjavom. Prva zbirka zakona bila je Deset zapovijedi koje su nastavile niz zakona koji proistječu iz Božjeg zakona, te mnogo mudrih izreka o mnogim praktičnim slučajevima. Te su predaje vodile suca u rješavanju novih problema. S poglavljem 24 - Knjiga završava izvještajem o sklapanju Saveza. Podiže se oltar i na njemu je žrtva čijom se krvlju škropi i žrtvenik i narod. To je krv saveza. Ovdje riječi i djela zajedno simboliziraju i realno ostvaruju vezu jednog novog života između naroda i Boga. Riječi objašnjavaju značenje djela, a djelo pojačava otajstvo skriveno u riječima. I tako je tekao jedinstven tijek života.

Mt 13,24-30: Prispodoba o Kraljevstvu nebeskom prikazana u slici 'pšenice i kukolja' nije slučajna, ako razumijemo zašto je Isus pripovijeda. Kukolj je naime jako sličan pšenici brkulji sve dok ne dozrije. Ako se prerano čupa, može se iščupati i pšenica. Zato ga se ostavlja sve do pred samu žetvu. Poruka je jasna, korov se ne odstranjuje iz životne sredine, premda njegov opstanak sigurno ne odgovara Božjoj volji: „Neprijatelj to učini“. Isus ne podržava istrebljenje lošega kako bi podržali rast dobroga. On jednostavno kaže da smo mi ljudi zato nesposobni.
I ovdje treba istaknuti da je Kraljevstvo nebesko napokon kraljevstvo Sina Čovječjega. On je taj koji ima spoznaju i moć potpunog razlikovanja u svim fazama što li je dobro a što loše. I tu se ne smije računati samo s našim ljudskim snagama, jer „kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća“. I konačno s kraljevstvom nebeskim je „kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne“. A to znači: kraljevstvo nebesko raste iz vlastite snage. Ono u svom rastu ne ovisi o našim 2moćnim činima“, nego o našoj spremnosti dati mu da raste po svojim zakonima među ljudima i po nama. Naša je bitna uloga odupirati se svim okolnostima koje će umanjivati razlikovanje dobra od zla.