Božićna poruka nadbiskupa koadjutora mons. Vukšića

Sarajevo,  Ned, 19. Prosinac 2021.

Božićnu poruku nadbiskupa koadjutora vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića, prenosimo u cijelosti:

Blagdan Spasiteljeva rođenja a ne sezonski praznik

Glas anđela Božjega u noći Isusova rođenja iznenadio je i obradovao pastire dok su pod vedrim nebom čuvali svoja stada. Njima, kako izvješćuje Sveto Pismo, silno prestrašenima zbog slave Božje koja ih je obasjala usred noći, nebesa su po Božjemu glasniku govorila: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,10-11).

I.

Velika je to bila radost za sav Izabrani narod, koji je stoljećima svoju vjeru živio u nadi da će obećani spasitelj svijeta doći! Bila je to vijest puna blagoslova, jer Krist je blagoslov. Ona je istovremeno bila i ispunjenje nade Božjega naroda, koju je hranilo Izaijino proroštvo, napisano puno stoljeća prije Isusova rođenja, prema kojemu će Gospodin Bog zajednici svojih vjernika dati znak, a on će se sastojati u tomu što će djevica začeti i roditi sina. Njemu će biti ime Emanuel što znači „Bog s nama“ (usp. Iz 7,14).

Isusov dolazak na ovaj svijet, taj radosni događaj rođenja Spasitelja – Krista Gospodina, već na stranicama Novoga Zavjeta opisan je upravo kao ispunjenje proroštva Izaije proroka. Dapače, anđeo Božji, prema izvještaju Matejeva evanđelja, upravo spomenutim riječima ovoga proroka protumačio je tu veliku tajnu u viđenju svetom Josipu kad mu je kazao: „'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.' Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1,20-23).

Radost je, dakle, osnovno raspoloženje koje je pratilo Isusovo rođenje i koje je uvijek u dušama dobronamjernih ljudi. Međutim, i neprihvaćanje Isusa, pa i progon, bili su također sastavni dio božićnoga događaja. A i tu stranu Isusova života na svoj način najavio je Izaija prorok kad je za budućega Slugu Gospodnjega pisao da „prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja“ (Iz 53,3). I ispunilo se to proroštvo već na početku Isusova života jer znademo da za njega, koji se tek trebao roditi, i za njegovu trudnu majku nije bilo mjesta u svratištu u Betlehemu (usp. Iv 2,7). I kao da to nije bilo dovoljno, poznato je također da je ondašnja vlast Rimskoga carstva bila odlučila likvidirati Isusa jer nije bila spremna prihvatiti „novorođenoga kralja“ (Mt 2,2) niti zakone njegova kraljevstva primijeniti kao pravila svojih savjesti i duša. Zbog toga je sveti Josip njega i njegovu Majku čak na nekoliko godina morao skloniti i odvesti u progonstvo u tuđu zemlju (usp. Mt 2,13-15).

II.

Od početka, dakle, jedni Isusa prihvaćaju i raduju se što je Bog s njima, a drugi ga odbacuju i ponegdje čak progone. Slično je, iako u promijenjenim okolnostima, također u naše vrijeme. I danas se ponizne duše brojnih ljudi raduju blagdanu Božića. I još više veseli ih istina da se „u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,11) te se tim blagdanom sjećaju trenutka od kojega je Bog, kao Isus Krist, s ljudima u njihovoj povijesti. Raduju se zbog Božjega dolaska i zahvaljuju „jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1,21).

S druge strane, u skladu s Izaijinim proroštvom, i danas je Sluga Božji Isus vičan patnjama i čovjek boli jer se događa da je prezren i odbačen od nekih ljudi. Tako na primjer, u tom nastojanju da se „ukrade“ Božić i isprazni ga se od njegova sadržaja, upravo ovih dana se po ulicama nekih gradova nude navodni „božićni“ sadržaji bez Isusa. Postavljaju se ukrašene jelke, koje su u dalekoj prošlosti kao kršćanski običaj nazvane „Kristbaum“ (krisban), što znači Kristovo drvce, ali se u popratnom obraćanju ne spominje ni Isusa ni Božić već se izražavaju želje „za bolji i ljepši kalendar koji dočekujemo“. Zatim, na nekim čestitkama, koje se za Božić šalju već godinama, ispisane su želje za „sezonske praznike“ i upućuju se „sezonski pozdravi“. A posebice je ružno odjeknuo pokušaj Europske komisije da službenim dokumentom iz komunikacije svog osoblja izbriše riječ Božić i zamijeni je nekim bezličnim izrazom te se tako, protiv svake logike, dok se zastupa potreba poštivanja ljudskih i vjerskih prava, ide izravno protiv vjerske i društvene stvarnosti, prezire povijesna istina, kršćanske istine i vrednote.

Na svom povratku iz Grčke nedavno je na taj pokušaj novoga načina prezira, izgona, odbacivanja i otklanjanja lica od Isusa reagirao i papa Franjo riječima: „To je anakronizam. Tolike diktature u povijesti su pokušale to učiniti. Mislimo na Napoleona te nacističke i komunističke diktature. To je moda razvodnjene svjetovnosti, ali nije funkcionirala u povijesti.“

III.

Naspram tim pojavama suvremenih „heroda“, koje žaloste sve poštene ljude i vrijeđaju sve kršćane, radujemo se što je Bog s nama. Jer na isti način, kao u hladnoj noći kad za Isusa nije bilo mjesta u svratištu među ljudima, anđeo Božji ponavlja i danas: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,10-11). I svjedočimo: Isus jest Spasitelj i želi da se svi ljudi obrate i spase. Naravno i oni što okreću lice od njega.

S ovim mislima, svima želim dobro zdravlje duše uz molitvu da vas zaobiđe i svaka tjelesna bolest, a svim vjernicima Vojnog ordinarijata i svim ostalim katolicima želim sretan Božić i blagoslovljenu cijelu 2022. godinu!


Sarajevo, pred Božić 2021. godine

Mons. Tomo Vukšić,
apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata