DESETO HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU
Župljani naše Župe 10. listopada 2015. priključili su se hodočašću Hrvata-vjernika iz Vrhobsanske nadbiskupije u nacionalnom svetištu svih Hrvata diljem svijeta u Mariji Bistrici. Na ovom desetom hodočašću sudjeluje do sada najveći broj vjernika. Tražilo se mjesto više. Svečano sveto euharistijsko misno slavlje predvodio je uzoriti kardinal Vinko Puljić, uz asistenciju pomoćnog banjalučkog Biskupa i vatikanskog Nuncija u Republici Hrvatskoj te veliki broj svećenika. Hodočašće je završeno prelijepom pobožnošću križnoga puta i zavjetom Majci Božjoj Bistričkoj.
GlAZBA I NA JEDNOJ ŽICI JE PLOD DUHA
Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu 2015 – b
Knjiga Mudrosti poručuje:
„Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti“ (Mudr 7,7)
Čovjek je biće neprestanog gibanja. Njegove ga misli stalno uvlače u stanje vječnog gibanja. On je stvorenje koje neprestano hoda s Bogom i Bog s njime.
- Što više razviju međusobno povjerenje, to prisnije hodaju.
- To se više vole.
- To dublje razmjenjuju duha mudrosti.
Vjera u biti i nije ništa drugo, nego hodanje s Bogom, u kojem se ostvaruje sve veća mogućnost zajedništva i prijateljstva.
Ali, to nije sve!
Čovjek je stvoren da bude kao Bog.
I to nije sve!
- Čovjek nije stvoren da bude Bog, nego kao Bog, da mu bude sličan.
- Čovjek je stvoren da vjeruje Bogu.
Bog mu je dao osobnost, upravo kao što i Bog, jest osobnost.
Dana mu je mogućnost razmišljanja, govorenja, osjećnja i donošenja odluka, upravo kao Bog.
Rekli bi, ništa spektakularno, gotovo vladaju isti odnosi kao između mladića i djevojke, supruga i supruge, brata i sestre, ili odnosi među prijateljima.
Još stari Grci govore, da je čovjek pozvan živjeti s ljudima tako, kao da ga Bog stalno gleda, a s Bogom da razgovara, kao da ga ljudi slušaju.
TI UVIJEK NOSI VINO
Duhovna obnova za Župnu zajednicu 8.listopada 2015.- Adoracija
Za uvod poslušajmo jednu priču.Gospodar jednog dvorca priredi veliko slavlje i na nj pozove sve stanovnike obližnjeg sela. Njegovi podrumi bijahu prostrani, ali svjedno nisu mogli utažiti žeđ tolikog broja uzvanika.
Gospodar se stoga obrati žiteljima sela s molbom:
„Na sredini dvorišta, ondje gdje će se odvijati slavlje, bit će postavljeno veliko bure. Neka svaki uzvanik donese vina koliko može i neka ga izlije u bure. Tako će biti dovoljno pića za sve koji dođu.“
Jedan seljanin napuni vodom glineni vrč misleći:
„To malo vode u buretu vina neće se uopće osjetiti... nitko neće znati!“
Došao je na slavlje, pretočio sadržaj glinenog vrča u zajedničko bure i sjeo za stol.
Čim su prvi uzvanici zagrabili, primijetiše da je u buretu voda.
Svi su uzvanici mislili na isti način. I donijeli su samo vodu.
U svijetu koji nas okružuje mnogo je toga što nije lijepo, to je zato što je puno onih koji donose vodu.
Mnogima bi trebalo reći onu narodnu: „Gdje će ti duša, kako možeš to činiti?
A narodna izreka je nastala zato, što čovjek ima loše iskustvo s čovjekom.
Čim se čovjek nađe u zajednici, njemu se nameću pitanja:
Tko su ovi? Kakvi su ovi? Odakle dođoše ovi i zašto dođoše?
- Mi smo danas kao zajednica pred Gospodinom.
- On nema pitanja, Gospodin nas dobro poznaje.
- Dobro zna tko je donio vodu mjesto vina.
- I njemu se ne možemo skrivati, jer on zna tko ima dobru dušu.
- On zna tko ima duhovnu ljepotu.
- On zna tko treba svoje haljine ubijeliti u Krvi Jaganjca.
Ali, jedno je sigurno, on nas sve želi i voli, on je naš Otac.
ZLATO JE UVIJEK ZLATO
Dana 3. listopada 2015. baračni par ILIJE ŠILJIĆA I ANĐE r. PUŠELJIĆ proslavio svoj "ZLATNI JUBILEJ"- pedeset godina braka. U prisutnosti djece, snaja i unučadi te bliže i dalje rodbine slavljena je svečana sveta misa u našoj crkvi u 13:00 sati. Misno slavlje uzveličao je Mali dječji Župni zbor.
Jubilarcima čestitamo!
NIJE DOBRO DA ČUVJEK BUDE SAM, SPAS JE UVIJEK S ISTOKA
Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu 2015-b
Braćo i sestre,
svaki dan čujemo da je na Zemlji sve više stanovnika. Gradovi su sve naseljeniji. Narodi se sve više udružuju u neke blokove, a cijeli svijet sve više liči na jedno veliko globalno selo.
Na televiziji sve češće javljaju, kako se na Zapadu svaki treći brak raspada i ljudi bivaju sve osamljeniji.
- Ljudi se otuđuju jedni od drugih.
- Iz kuća se izbacuju slike svetaca, pa čak i križevi.
- Ljudi žele biti sami i bez odgovornosti prema bilo kome, pa tako i prema Bogu.
Evo jedne nedavno življenje istine!
Odmah iza ovoga zadnjega rata, točnije 1996. uz humanitarnu pošiljku dobili smo i veliki broj raznih svetih slika i križeva.
Pitao sam donatora pošiljke: „Odakle ove svetinje?“
Donator, pomalo stidljivo kaže: „Znate, kod nas na Zapadu ljudi više ne žele ništa od onoga što je nekad bilo na zidu, a to su najčešće likovi svetaca i križ.“
A baš je tada bila kulminacija materijalnog blagostanja na Zapadu.
Dobro se živjelo!
Nažalost, sveto znakovlje je s materijalnim blagostanjem odlazilo u kartonske kutije i drvene sanduke. Crkve bivale, i bivaju sve praznije, a ljudi sve osamljeniji.
Nije trebalo dugo čekati da se čuje vapaj: Zapad je u krizi. Natalitet je u krizi. Obitelj je u teškoj u krizi. Nedostaje par miliona ljudi. Hej, nema ljudi.
Ljudi, nekad velike nacije, sve osamljeniji, a neke nacionalne manjine na Zapadu, sve prisutnije.
Da, svi o tome pričaju kao o nekom slučajnom događaju.
Opširnije:NIJE DOBRO DA ČUVJEK BUDE SAM, SPAS JE UVIJEK S ISTOKA
Više članaka ...
- IZJAVA SVEĆENIKA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE
- IZVJEŠĆE O RADU CARITASA U ŽUPI NOVO SELO-BALEGOVAC
- PORUKA PAPE FRANJE
- EVO ME, GOSPODINE!
- IDU VAM NA ŽIVCE, NEMA VAM POMOĆI, IŠLI STE I VI NJIMA
- SVIJET POKUŠAVA SVE TO SPRIJEČITI ALI NE I LIJEČITI
- ZEMALJSKI BOGOVI NISU NEPRIJATELJI SAMO BOGU, NEGO PRVENSTVENO ČOVJEKU
- TKO SU PROIZVOĐAČI GREŠNOG STANJA?
- POSTOJI I DRUGI RED SPOZNANJA
- EFEZ NIJE OBIČAN GRAD