KRIST JE OBJAVA BOŽJEG MILOSRĐA PREMA GREŠNICIMA

  • Ispis

Jedanaesta nedjelja kroz godinu 2016-c

Braćo i sestre,
Kad god slušamo ili čitamo Lukino Evanđelje, uvijek je tu naglašeno Isusovo milosrđe i praštanje. U pozadini se uvijek provlači dobrota Božja koja je bezgranična.
Ako pogledamo Katolički katekizam, on nam govori kako je Evanđelje, objava u Isusu Kristu, Božjeg milosrđa prema grešnicima.

Od samog navještenja rođenja Isusa Krista, Josipu: „a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ (Mt 1,21)
Nadalje, Katekizam navodi, da je Euharistija sakrament otkupljenja: „Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na oproštenje grijeha.“ (Mt 26,28)
Mi smo kršćani poučeni u vjeri da su sakramenti izvori božanske milosti i divno očitovanje Božje milosti.

  • Dobro znamo da je Bog, naš Gospodin beskonačan, i da je njegova ljubav neiscrpna, njegova blagost i milosrđe bezgranični.
  • Treba istaknuti da Bog na mnoge različite načine dijeli svoje milosti. Ali ono što je odabrao On sam kao put do nas, svakako su sakramenti.

Za kršćane oni postaju jednostavan i dostupan način kako biti dionicima otkupiteljskih zasluga.
Sveti Augustin kaže: „Bog koji je nas stvorio bez nas, nije nas htio spasiti bez nas.“
Prihvaćanjem njegova milosrđa On traži priznanje naše krivice.
Sveti Pavao tako i tvrdi: „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost“ (Rim 5)

I zaista, bez primanja sakramenata nestaje kršćanski život.

  • Ako se izgubi osjećaj za Božje stvari, sakrament pokore-ispovijedi teško se može      razumjeti.
  • Sakrament pokore nije ljudski dijalog, već razgovor s Bogom i uranjanje u Božje milosrđe.

Gospodin Isus u današnjim primjerima koje je zabilježio evanđelist Luka, je izuzetno naklonjen onima koji skrušeno traže oproštenje.
I svakome od njih kaže: Vjera te je tvoja spasila, idi i ne griješi više.
Nama današnjim kršćanima dobro je znati i što je grijeh?
Grijeh je prekršaj protiv razuma, istine, ispravne savjesti, prijestup je protiv istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Grijeh ranjava čovjekovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost (KKC)
Grijeh je uvreda Bogu:“Tebi, samo tebi ja sam zgriješio i učinio zlo pred tobom. (Ps 51,6)
Kao i prvi grijeh, to je neposlušnost, buna protiv Boga.
I na kraju grijeh je ljubav prema sebi sve do prezira Boga.
No ipak valja znati da je velika razlika među grijesima.
Sveto Pismo daje više popisa, a Poslanica Galaćanima suprostavlja djela tijela plodovima Duha.
Tako Pavao kaže: „A očita su djela tijela: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavist“ itd.
I koji takvo što rade, Pavao tvrdi da kraljevstva Božjeg njeće vidjeti.
Ipak grijehe treba prosuđivati i po njihovoj težini.
Naviknuti smo na razliku teškog ili smrtnog i lakog grijeha.

  • Smrtni grijeh u čovjekovom srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg zakona, on      čovjeka odvraća od Boga. I on mora biti učinjen u nekoj teškoj stvari pri punoj svijesti i slobodnom pristanku.

Tešku stvar određuje Božji zakon.
Braćo i sestre da bi se oprli grijehu, zaista je potrebna kršćanska duhovnost.
Neprestano moramo svoj duh podržavati snagom Duha svetoga, jer ti si Gospodine naša jakost.
A onda i plodovi duha uvijek će biti na dobro čovjeka.

                       Župnik