A ONE KOJE VODI DUH BOŽJI SINOVI SU BOŽJI

Duhovi 2016-c

A što su to DUHOVI?

U povijesti ljudskog roda Isus Krist, svojim životom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem zaslužuje milost Duha Svetoga.
Do konca ljudske povijesti Krist ostaje zagovornik i posrednik slanja Duha Svetoga kao pomoć ljudskom biću da raste u milosti i svetosti.
Upravo to dolikuje onima koji su postali udovi njegova tijela, po slavnim Svetim Sakramentima koji su vidljivi znakovi  Božje Milosti.

Čovjek stvarno po Duhu u Kristu živi, ili po Kristu u Duhu Živi.
Time se ostvaruje djelotvorna veza ili Djelatna Milost.
Ljubav je svojstvena Djeci Božjoj jer Bog je Ljubav (1 Iv 4,16).

Lijepo to govori Sveti Ivan (1 Iv 4,13): „ Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama; od Duha nam je svoga dao“.
Možemo slobodno reći: Gdje  ne djeluje Duh Sveti, ondje nema ni života u Kristu.
Sveti Augustin kaže: „Vjernici, koji žele živjeti Duhom Kristovim, postaju tijelom Kristovim.“
Vidljivo je iz svega što Bog učini i što neprestano čini, da je Božanski život uvijek životvoran i uvijek se nalazi u Kristu.

Stoga su Duhovi blagdan odvažnog života u svjetlu Istine koja se svjedoči čak do mučeništva.

Upravo o tome svjedoče Djela Apostolska: Apostoli su postali neustrašivi svjedoci Kristova života.
U takvom ozračju mogla se roditi Crkva.

Novi naraštaj, prosvijetljen tom Istnom, nije vođen samo naravnim duhom, nego i Duhom Svetim.
Otud su izvirali po Duhu Svetom snažni plodovi kršćana: Ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera, krotkost....
Crkva je s ovim plodovima doživjela svoje Uskrsnuće.
I uvijek će ga imati bude li prepoznata po plodovima Duha Svetoga.
To je stanje njene zrelosti.
I danas Crkva moli Stvoritelja: Izlij na sav svijet darove svoga Duha: što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve to i danas izvrši u srcu svojih vjernika.“ (Misal)

To je veličasntven i vječni događaj.

A one koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. (Rim 8)
I zato neka dovijeka traje slava Gospodnja. (Ps 104)

                 Župnik