Ide vrijeme, kad će svaki, koji vas ubije, misliti, da služi Bogu...

Uzašašće 2016.

U tjednu kad slavimo Uzašašće Gospodina našega Isusa Krista, Crkva „traži Njegovo lice“. Ali, i ne zaboravlja ni zadaću koju je Gospodin povjerio: „I vi ćete svjedočiti za mene“. (Iv 15,27)
Crkva svjedoči za Krista, time što ljubi i trpi.

Ona i nije ništa drugo, nego u djelo pretočena ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Ona je Kraljevstvo Božje na zemlji.
Ona je zajednica ljubavi.

Njoj Krist govori: „Ovo je moja zapovijed, da se ljubite među sobom, kao što sam ja vas ljubio“. (Iv 15,12)
„Po tom će svi poznati, da ste moji učenici....“

To je snaga Kristove zajednice
To je mudrost života u Kristovoj zajednici.
Time „svjedočite za mene“ (Iv 15,27)

Nadalje kaže Isus: „To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene.“ (Iv 16, 1-4)
„Ako su progonili mene, i vas će progonit“( Iv 15,20)

Petra su razapeli, Pavlu odrubili glavu, a njima treba pridružiti tisuće za vjeru razapeti.

U prva tri stoljeća Crkva je pretrpjela deset teških progona: ali, uvijek je svjedočila za Krista.
A onda su nastupila velika krivovjerja, novi neprijatelji, novo trpljenje, nova progonstva, novi mučenici.
Iza njih se pojaviše veliki vladari i silnici ove zemlje, koji su zahtijevali, da Crkva mijenja Kristov zakon te udovolji strasti njihovoga srca.

Ali Crkva nikada nije prestala odvažno svjedočiti Kristov zakon i svoje poslanje.
Cijena toga, bili su veliki crkveni raskoli.

U novije vrijeme, svijetom su prošetale i nove ideologije koje su zahtijevale da Crkva uskladi svoje vjerske istine, ali Crkva je ostala vjerna Kristu.

Strašno je bila izložena klevetama i lažima. Blaćena je na svaki mogući način.

Ali, Ona je trpjela kao svjedok Istine.
Ona i danas trpi od organizranih silnika podzemlja.

Kristu se mora ostati vjerno i dopustiti da Njegov Duh djeluje u nama.
Hrabrim vas, kaže Krist: „Ide vrijeme, kad će svaki, koji vas ubije, misliti, da služi Bogu... Govorio sam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao“ (Iv 16,4)

I zaista je Crkva kao i Mojsije uzdizala ruke na molitvu, i kad god je tako bilo ona je pobjeđivala.
Dragi Jeruzaleme (Crkvo) na tvoje sam zidine postavio stražare, koji neće zanijemiti ni danju ni noću.(Iz 62,6)
Zato u ove svete dane s Marijom i Apostolima, i Crkva očekuje dolazak Duha Svetoga.
Danas u Djelima apostolskim čujemo kako je Pavao posred Areopaga rekao: „Atenjani!... Bog koji stvori ovaj svijet i sve na njemu, on je Gospodar, (ne zemaljski bogovi) a mi smo njegov rod“ ( Dje 17, 24-28)

Znao je Pavao da je mudri grčki ljudski duh i opasan. Često je sklon prevari i lukavstvu.
Znao je da se taj ljudski duh često podvrgava sotonskom duhu.
On nas često potiče da radimo iz čisto narvno ljudskih motiva, potpuno neovisno o poticaju milosti koju Bog daje
Upravo je on vrlo često izvor nemira u našoj duši, jer naginje za lagodnim životom i udobnostima.

Zato je neophodno imati gorljivu čežnju: „Dođi Duše Sveti“ i „Srce čisto stvori mi, Bože, i duh pravi obnovi u meni“. (Ps 50)
Isus kaže: „Kad dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.“ (Iv 15,13)

On daje svjetlo.
On daje vjeru.
On daje oduševljenje i nepokolebljivu nadu.
On je ta duhovna toplina i žar odušeljenja.
On sažiže zlo.
On tjera duha sebičnosti i strasti.
On uzdiže Bogu sve naše djelovanje, a ono što je nisko uništava.
On izoštrava naš pogled da prepoznamo zlo, i čuva nas za slobodu.
On nam daje slobodu duha, koja nas čuva od svega što je prolazno.
On nas čini poniznim i skromnim.

Taj nam je Duh potreban, i zato s Marijom, Apostolima i Svetom Crkvom molimo: „Dođi Duše Sveti, napuni srca svojih vjernih i oganj svoje ljubavi u nama užezi!“

Ne dopustimo da u nama tinja nutarnja sloboda! Rasplamsajmo je!
Ne dopustimo da u nama životari naša vjera!

Jer: „Svaki koji moli prima“ (Mt 7,8)
„On gladne puni dobrima, a bogate otpušta prazne“(Lk 1;33)
Mi ćemo dakle s Marijom i Apostolima ustrajati u molitvi.
Evo za kraj jedne pouke!
Ako se hoću negdje daleko odvesti, ja ne mogu jednom nogom zakoračiti u automobil a drugom ostati čvrsto stajati na zemlji.
Mi moramo svoj život povjeriti vozaču i vjerovati da ćemo stići na cilj života.
Tako je i s Isusom.
Ne možemo jednom nogom živjeti bez Isusa i njegova Duha, a drugom stajati uz Njega. To ne pali.
Život s Bogom moguć je samo ako mu u potpunosti predam život svoj.

Župnik