KAD NAM SE CIPELE POKVARE NE IDEMO AUTOMEHANIČARU

Šesta uskrsna nedjelja 2016-c

Krćanska braćo i sestre,
Čitajući Djela apostolska, otkrivamo kroz kakve su teške nevolje prolazili Apostoli i  kršćani u prvim kršćanskim vremenima.
Čovjek se pita:

Prošle nedjelje, bili smo na tragu odgovora: Kada Isus uđe u nečiji život sve se mijenja i postaje novo.
Danas u Ivanovom  Evanđelju
(14) otkrivamo dodatnu snagu koju daje Otac i Sin, onima koji ga ljube.

S takvom dodatnom Snagom, Apostoli i prvi kršćani živjeli su i umirali u miru.
Savršeno su znali što im se događa sa životom i nakon smrti.
Zna li su, da nije dovoljno isplanirati svoj život samo do groba, nego i poslije groba.  Odrastajući od mladih dana, pa sve do danas, uvijek sam teškoće s kojima sam se susretao gledao kroz vijeme koje treba doći. Možda će ono donijeti više mira i više ljubavi. Ali to najčešće tako nije bilo.
Zahvaljujući kućnom odgoju i životnim smjernicama roditelja, sve više sam otkrivao:  

Kada sam to iskusio kao svećenik, uvijek se pitam: kroz kakve sve nevolje prolaze obični ljudi?

Toliko  laži, klevete, zavisti, osvete, niskih udaraca, izdaja koje taru i satiru čovjeka.

Ukoliko je život bez Božje Providnosti i ljubavi vrata propasti su odveć preširoka, a vrata mira i spasa odveć uska.
I ljudi niti žive, niti umiru u miru.

Posreći li nam se, da život živimo u Božljoj Ljubavi i Providnosti, vrata mira i spasa odveć su široka i vrata svih zemaljskih nakaza ne utječu na naš Mir.
I zato:

Moram vam otvoreno reći: kada je već teško od ljudi doživjeti mir, doživimo  ga od Boga. Tada nam nitko taj mir ne može oduzeti.
Da, lakše razumijemo, evo jedne pouke:
Kada nam se cipele pokvare ne idemo automehaničaru.
Automehaničari su dobri ljudi, ali se u cipele ne razumiju.
Jasno da ćemo svoje cipele odnijeti postolaru.
Ali kad nam se pokvari duša, i u njoj nestane ljubavi i mira, nestane duha hrabrosti i odvažnosti, a najčešće dušu kvare druge pokvarene duše, onda nema izbora nego potražiti Veliku Dušu. Potražimo Stvoritelja.

I danas u Evanđelju Isus  kaže: „Mir vam svoj dajem, dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše...“ (Iv 14)
Spasenja bez Boga nema: ni na zemlji, ni na nebu.
A samo malo treba:
Gdje je Ljubav, Prijateljstvo, ondje je i Bog...
Ljudi nam svaki dan tempiraju „bombe“ svake vrsti.
U saobraćaju se gine, na sportskim borilištima se gine, na trgovima se gine, na ratištima se gine.
Ljudi svakodnevno ubijaju jedni druge iz raznih raloga i na razne načine:
klevetama, lažima, krađom, mržnjom, sjekirom, puškom, automobilom; i nitko i nigdje, niti je siguran, niti ima mira.
Teška je to kazna života.
Možda bi na našim leđima trebalo pisati:
Pažnja! Opasan sam po život!
I zaista, svako malo čovjek ima neka nova iznenađenja, priređena od ne-čovjeka.
Neophodno je ispravno shvatiti poruku Biblije kada je Bog rekao Noi:
„Uđi u korablju ti i sva tvoja obitelj!“
Tako je to bilo tada, tako je to i sada kada nas Duh potiče:

Ali zapamtimo, nije lako nikome, pa ni meni svećeniku pripadati Isusu u ovakvome svijetu, koji  vrlo često služi đavlu.
Ova istina može nam teško pasti na dušu i srce.
Jer je od ljudi postavljena  visoka cijena poštenog života.
Ali jeftinije se, kaže Isus, ne može proći, nego živjeti zakon ljubavI.
S pravom je Isus rekao:
„Ja sam došao da imaju život, da ga imaju u izobilju.“
Tko ima sina ima i život, tko ima Sina Božjega ima život u punini i ovdje i ondje.

                                Župnik