BOŽIĆU BAŠ TI HVALA, DIVNO SI TO UREDIO

Božić - Sveta obitelj 2015.

"Bog je došao. On je tu.
         Sve je drukčije nego što mi mislimo.
         Vrijeme se iz Adventa pretvorilo u jedan veliki kosmički događaj.
Sada sve vodi posve određenom završetku. Krist će u slavi čekati svoje.
Događaj je veličanstven mi možemo stajati pred otkrivenim Božjim licem.
         Ostajemo na životu jer nas Krist posvećuje.
Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana, jer je konačni Božji čin, jer je sam Bog u svijetu.
A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!"(Karl Rahner, DI).
       Cijeli svijet je moja obitelj.
       Svatko je od nas već upoznao radost Božića.
Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno.
Danas, kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noći.
       Samo dan nakon Božića Crkva odlaže svoje bijele svečane haljine i odijeva se bojom krvi;    četvrtoga dana opet nosi odjeću boje krvi.
Stjepan, mučenik koji je prvi slijedio Gospoda u smrt,
i Nedužna Djeca, dojenčad Betlehema i Judeje, koju su umorile okrutne ruke krvnika, okupljaju se oko Djeteta u jaslama, čineći mu pratnju.
Što sve to znači?

Gdje je, dakle, sada veselje nebeskih vojski,
           gdje je tiha sreća svete Noći,
           gdje je mir na zemlji?
Mir na zemlji ljudima dobre volje! Ali svi nisu dobre volje.
Tajna je moć zla ovila svijet u noć.
       Tmine su pokrivale zemlju i On dođe kao svjetlo koje sja u tminama i tmine Ga ne primiše.
       Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir:
       mir s nebeskim Ocem,
     mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva,
     i duboki mir srca;
     ali nipošto mir sa sinovima tmina.
Njima Vladar mira ne donosi mir, već rat.
On je za njih kamen smutnje prema kojem jure i koji ih krši.
To je teška i ozbiljna istina koja nam ne treba prikriti poetski čar Djeteta u jaslama i sv.Obitelji.
Misterij Utjelovljenja i misterij zla usko su povezani.
Svjetlosti, koja je sišla s neba, suprotstavlja se toliko mračnija i kobnija moć grijeha. Dijete u jaslama pruža ručice i njegov smiješak izgleda da već želi reći ono što će kasnije izgovoriti usne čovjeka.
'Dođite k meni, svi vi koji trpite i koji ste umorni pod teretom!'
Neki su odgovorili na njegov poziv.
Tako siromašni pastiri, koji su u betlehemskom polju,
vidjevši svjetlost neba,
čuli radosnu vijest od anđela,
puni povjerenja rekoše: 'Hajdemo u Betlehem!', i pođoše na put.
     Tako kraljevi , došavši iz Dalekog istoka,
             slijede s istom jednostavnom vjerom čudesnu zvijezdu;
s ruku Djeteta rasipa se rosa milosti na njih i oni se obradovaše velikom radošću.
Te ruke istovremeno daju i traže.
       Vi, mudri, ostavite svoju mudrost, i postanite jednostavni kao djeca.
       Vi, kraljevi, dajte svoje krune, svoja blaga, i ponizite se pred Kraljem kraljeva: uzmite bez  oklijevanja svoj dio muka, patnji i umora koje njegova služba traži.
       Vi, maleni, koji ne možete ništa dati od sebe samih:
       ruke Djeteta uzimaju vaš nježni život, prije čak nego je započeo.
'Slijedite me!', kažu ruke Djeteta, kao što će to kasnije reći usne čovjeka.
Tako su one pozvale mladog učenika što ga je Gospodin volio i koji sada i sam sudjeluje u pratnji jaslica.
Sveti Ivan, mladi čovjek čista srca, otputio se a da se nije pitao: kamo? ni zašto?
On je napustio kolibu svojeg oca i slijedio je Učitelja na svim putovima, sve do Golgote.
'Slijedite me!'
Taj je poziv mladi Stjepan također čuo.
       On je slijedio Učitelja, protiv sila mraka, protiv zasljepljenosti tvrdokornog nevjerovanja, i  svjedočio je za Njega svojom riječju i svojom krvlju.
On je išao slijedeći Njegov duh, duh Ljubavi,
koji se borio protiv grijeha, ali ljubi grješnika, i koji, sve do smrti, brani, pred licem Božjim, ubojicu.
Oni koji su na koljenima oko jaslica jesu sinovi svjetla:
nježni nevini ljudi, pastiri puni vjere, ponizni kraljevi, Stjepan,
nadahnuti učenik Ivan, apostol ljubavi, i svi oni koji su slijedili poziv Učitelja sve do danas.
Sve velike stvari počinju u obitelji: prvo Božanskoj obitelji, pa onda božansko- ljudskoj u kojoj smo i sami rođeni i odgajani, i pripremani za život.
ali sve i svršava u obitelji, jer nas na koncu ispraćaju članovi i potomci obitelji.
Božiću baš Ti hvala, divno si to uredio.