GlAZBA I NA JEDNOJ ŽICI JE PLOD DUHA

• 

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu 2015 – b                        

Knjiga Mudrosti poručuje:
„Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti“ (Mudr 7,7)
Čovjek je biće neprestanog gibanja. Njegove ga misli stalno uvlače u stanje vječnog  gibanja. On je stvorenje koje neprestano hoda s Bogom i Bog s njime.

• Što više razviju međusobno povjerenje, to prisnije hodaju.
• To se više vole.
• To dublje razmjenjuju duha mudrosti.

Vjera u biti i nije ništa drugo, nego hodanje s Bogom, u kojem se ostvaruje sve veća mogućnost zajedništva i prijateljstva.
Ali, to nije sve!
Čovjek je stvoren da bude kao Bog.
I to nije sve!

• Čovjek nije stvoren da bude Bog, nego kao Bog, da mu bude sličan.
• Čovjek je stvoren da vjeruje Bogu.

Bog mu je dao osobnost, upravo kao što i Bog,  jest osobnost.
Dana mu je mogućnost razmišljanja, govorenja, osjećnja i donošenja odluka, upravo kao Bog.
Rekli bi, ništa spektakularno, gotovo vladaju isti odnosi kao između mladića i djevojke, supruga i supruge, brata i sestre, ili  odnosi među prijateljima.
Još stari Grci govore, da je čovjek pozvan živjeti s ljudima tako, kao da ga Bog stalno gleda, a s Bogom da razgovara, kao da ga ljudi slušaju.

Ako čovjek za takav život nije sposoban on će uvijek ismijavati druge, ali i Boga.
Čovjek ne može izbjeći ni loše misli, ali ne smije dopustiti da mu se one ugnijezde u srcu i rode zlo. To nije plod Duha.

• Jer tko izda duh mudrosti, on je najveći izdajica.
• Samo onaj tko poštuje Boga i sve ljude, i njega svi poštuju.
• Poslije svake molitve za „duha mudrosti“ mora ustati bolji.

Ako tako nije, nije dobro molio.
Čovjek se uvijek mora sjetiti biblijske mudrosti: „zavapih i prmih duh mudrosti“.
I kad bih sve poruke svijeta nestale, dovoljno ih čovjek ima ispisanih u savjesti, i  može uspješno živjeti i sadašnjost i  budućnost.
Jer, tko Boga osjeća i nalazi u svome duhu, on ne mora hodočastiti u Rim ili Svetu zemlju, da Boga nađe.
Daleko je više spoznaja u baštini  Duha, nego što ih mi možemo učeći postići.
Kud god se okrenuli  primjećujemo kako ljudi raspravljaju: o manjim ili većim idejama, o događajima, ili o ljudima.

• Za očekivat je, da oni koji uvijek raspravljaju o idejama, najviše trebaju mudrosti.
• Dok je oni, koji raspravljaju o događajima sigurno  manje trebaju.
• A oni, koji raspravljaju o ljudima (tračaju) njima mudrost i nije ni potrebna.

Ovi zadnji uvijek idu utabanim putem i oni traga u ovome svijetu ne ostavljaju. Smeće se u koš uvijek baca.
Krasno Knjiga Mudrosti poručuje: čovjek bez duha mudrosti može lagano u pustinju, ali bez mudrosti neće lako iz nje izaći.
Mudri uvijek ne samo da žive veselo, nego veselo i umiru, ali zato drugi za njima plaču.
U današnjem Evanđelju jedan prolaznik pita Isusa: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“(Mk 10,17) Isus mu je rekao: „Ostavi sve i slijedi me.“
Kada malo bolje pogledamo svoj život,  on je nekada gorak, nekada sladak, baš kao crna kava, ali najvažnije je, s kim je pijemo.
Ne ide u životu uvijek tako glatko kako zamišljamo, planiramo, priželjkujemo, ali možda bi bilo dobro sjtiti se Nikole Paganininija svjetskog virtuoza na violini.

• Dok je izvodio jedno teško glazbeno djelo pukla mu je jedna žica na violini. Nije se dao zbuniti, nastavio je dalje koristeći snagu duha.
• Za nekoliko trenutaka pukla je i druga žica, a nakon nje i treća.Tri su žice visjele, a on je nezaustavljivo svirao na samo jednoj žici.

Po završetku skladbe, publika se digla na noge i snažno plješćući, pozdravila snalažljivost umjetnika u okolnostima koje su gotovo nemoguće.
Zamolio je publiku da sjedne dok on odsvira novu skladbu „Paganini i jedna žica“.
Publika u čudu gleda i sluša kako se pred njihovim očima, nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće.
Da, tako i Knjiga Mudrosti kaže: „zavapih i primih duh mudrosti.“
Jer, i jedna je žica dovoljna za stvaranje glazbe života, unatoč mnogim teškoćama i razočaranjima.

• Dobro je  zapamtiti, da uvijek postaji barem jedna žica koja nas vodi do neicrpive snage duha.
• Dobro je, barem se za nju uhvatiti, i nastaviti skladati božansku melodiju života.

Ne smije čovjek biti daleko od sebe, kad mu je Bog tako blizu.
Da bi naš duh živio, on mora piti vodu iz izvora Života.
Zato Isus kaže: „Slijedi me!“   

               Župnik