EFEZ NIJE OBIČAN GRAD

Dvadeseta nedjelja kroz godinu 2015-b

Poštovani vjernici, kad god sudjelujemo kod Euharistijske gozbe, Gospodin  nudi dva stola:

Stoga već treću nedjelju zaredom čujemo riječi:
 „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!“ (Ps 34)

Slušajući Božju riječ, Čovjek se trudi upoznati i svoga Stvoritelja.
U Knjizi Izreka, koju danas čitamo u prvom liturgijskom čitanju, čujemo: 
Mudrost poziva ljude da čuju njezine savjete, da blaguju njezin kruh i piju njezino vino. (Izr 9, 1)
Mudrost poziva da se  čovjek okani djetinjarija kako bi živio i hodio putem razboritosti. (Izr 9,6)
Ljudsko stvorenje ima moć, ne samo upoznavati svoga Stvoritelja i stvoreni svijet, nego ima moć upoznavati sebe.

Da bi se to dogodilo potreban je jedan jedini uvjet, a to je stanje Mira. U buci i galami čovjek, niti čuje druge, niti može čuti sebe. I kad vam žele oduzeti dušu i svaku pomisao na sebe onda vam ponude teške i jake basove na zabavi kako ne biste eventualno čuli sebe ili mislili o drugima.

Mi smo danas ovdje upravo zato da čujemo sebe i onoga koji danas progovara u ovom Božanskom  i ljudskom prostoru gdje vlada Mir i Mudrost.

Ako da, onda „opet kušaj i vidi kako je dobar Gospodin.“
Božnaski Učitelj Isus Krist danas poručuje:„Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega, i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!“( Iv 6 )

Riječ Kristova, očito je hrana vjerničkog života koji traje zauvijek.
Krist je u Euharistiji živi kruh i daje nam svoje tijelo i svoju krv, prinesenu na križu za život ljudi. (Misal)
Ne piše Pavao Efežanima slučajno kad kaže: Braćo! Pomno razmotrite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijate se pićem u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom.“(Ef 5)

Ako se opiješ Duhom Božjim, ponašat ćeš se razborito i razumno.
Uvijek i posvuda drag si Bogu i ljudima, jer opet kušaš kako je dobar Gospodin.
A, je li Gospodin od nas nešto očekuje?
Da!
Očekuje, da i mi budemo mudri i razumni.
Da  slušajući i otkrivajući Boga, otkrivamo i svoje lice pred Bogom i braćom ljudima.ž
Nemojte se čuditi, zašto kršćani često bježe od susreta s Bogom i ljudima.
Skrivaju svoje pravo lice, od sebe, od Boga, od čovjeka.
U konačnici, to ipak nije moguće.
Bog je u našoj savjesti. Kamo to bježiš Kaine?
Zar nekamo se može pobjeći?   

            Župnik