VELIČANSTVENE OBJAVE ZA NAŠE VRIJEME

13.nedjelja kroz godinu 2015.- b

 Veličanstvena Objava u Knjizi Mudrosti:
„Bog nije svorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da opstane, i spasonosi  su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova... Jer Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost  i učinio ga slikom svoje vlastite naravi. A đavlovom je zavišću ušla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju.“
Grijeh je uzrok smrti i za grešnika fizička smrt je ujedno i duhovna i vječna.
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima  (5,12-21) govori o smrti koju je uveo grijeh, te prvom Adamu, grešniku, suprostavlja novog Adama Spasitelja.

Ovdje se krije rješenje vječnih pitanja:
Zašto nam valja trpjeti? Zašto moramo umrijeti?
Evo kako to veličanstveo Psalmista pjeva i moli u Psalmu (30):
„Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.“
Zato Sveti Pavao ispovijeda da je: „Krist umro za naše grijehe po Pismima“ (1 Kor 15,3)
Ovo po Pismimina valja gledati  kao  ispunjenje  ranije Objave.
Jer on je predan „po odlučenu naumu i promislu Božjem“, kako to govore Djela apostolska ( 2,23)
Sveti Petar ispovijeda svoju apostolsku vjeru u Božji naum spasenja riječima:
„Ta znate da od svakog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocijenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas“ ( 1Pt 1,18-22).

Predajući svoga Sina za naše grijehe, Bog očituje da njegov naum o nama jest naum dobrohotne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s naše strane  (I Iv 4,10).
Prihvaćajući svojim ljudskim srcem ljubav Očevu za ljude, Isus ih je „do kraja ljubio“ (Iv 13,1).
Lijepo to kaže Sveti Pavao:
„Po milosti Božjoj, na korist svakog čovjeka, on je okusio smrt za sve“ (Heb 2,9).
Ili u Poslanici Efežanima Pavao govori kako je Isus sišao u donje krajeve zemlje: „Koji siđe isti je onaj koji i uzađe“ (4,9-10)
Da Isus Krist može osloboditi od grijeha i smrti one koji vjeruju u njega on ukazuje na svoj vlastiti život.
A
 današnje Evanđelje po Marku donosi  jedno veličanstveno čudo koje postaje primjer, u kojem Isus kaže Nadstojnikovoj umrloj kćeri:

Ovom čudu prethodio je jasan dijalog Isusa i Nadstojnika: „Ne boj se! Samo vjeruj“!
Bitna je dakle, vjera.
Isus se očituje kao pobjednik nad smrću čovjeka.
Tu se očituje njegova božanska moć.
Ali i prethodnom primjeru bolesne žene, On kaže:

Na kraju ove naše Svete Mise i mi ćemo čuti riječi: „Pođite u miru!
Ali, ako je k tome prethodila vjera, onda zaista mir postaje zdravlje.

          Župnik