SVETA CECILIJA 22.11.2014.
- Detalji
- Napisao/la Župnik Matija
Došli smo u crkvu na Svetu Misu. 
Što sve vidite? Slike, kipove, klupe, žrtvenik, ljude…
Da li vidite milione raznih slika u zraku?
Odgovorit ćete ne!
Ja ću reći da!
Ako donesem ovdje TV prijemnik uhvatit ću u ovom zraku milione zvukova i slika.
Tako je i s Bogom. Mi vjerujemo da on ovdje stanuje. Treba otvoriti prijemnike svoje duše, treba otvoriti jedra svoje jedrilice i uživati u prekrasnoj blizini Boga u najljepšim mogućim tonovima i bojama kao da samo u nebu.
Eto, vidite zašto smo mi danas tu.
Ići na sv.Misu znači ići u nebo.
Nebo je mjesto gdje stojimo pred sudom, gdje se vidimo u jasnom jutarnjem svjetlu vječnog dana i gdje pravedni Sudac čita naša djela iz knjige života. Naša djela idu s nama kada idemo na nebo. Naša djela idu s nama kada idemo na Sv.Misu.
Ići na Sv. Misu znači obnoviti naš savez s Bogom, kao na svadbenoj gozbi, jer Misa je svadbena večera Jaganjčeva.
Ići na Sv. Misu znači primiti puninu milosti, sam život Trojstva. Nijedna sila na nebu ili zemlji ne može nam dati više od onoga što primimo u Sv. Misi, jer u sebe primamo Boga.
U Sv. Misi nam Bog daje svoj život.
Moramo ići na Sv. Misu očima i ušima, umom i srcem otvorenima za istinu koja je pred nama, istinu koja se uzdiže poput tamjana.
Božji život je dar koji moramo primiti dolično i sa zahvalnosti. On nam daje milost kao što nam je dao vatru i svjetlost. Vatra i svjetlost, kada se zloupotrebljavaju, mogu nas opeći i oslijepiti.
Električna energija svijetl,i ali i ubija.
Vatra grije, ali i spaljuje.
Što može samo jedna upaljena svijeća u mraku? Više nego tisuće drugih koje stoje u kutiji.
Na svakoj Sv. Misi Bog obnavlja svoj savez sa svakim od nas, stavljajući pred nas život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Moramo za sebe izabrati blagoslov i odbaciti prokletstvo, a to moramo činiti od samog početka.
I vi ste pod zakletvom.
Ne zaboravite: latinska riječ sacramentum doslovno znači „prisega“.
Kada učinite znak križa,obnavljate sakrament krštenja, a time i svoju obvezu da poštujete prava i obveze iz Novoga saveza.
Voljet ćete Boga svim srcem, umom, dušom i snagom; voljet ćete bližnjega kao sebe samoga.
Posebno ste prisegnuli da ćete reći istinu tijekom Sv. Mise. Jer to je nebeski sud; ovdje će Bog otvoriti knjigu života, ovdje ćete sjesti na klupu za svjedoke.
Puno puta tijekom Sv.Mise reći ćete „amen“, aramejsku riječ koja izražava pristanak i slaganje: Da! Tako neka bude! Uistinu! „Amen“ je više od odgovora; on je osobna obveza.
Kad kažete“amen“ obvezujete svoj život, pa vam je bolje da tako i mislite.
Kad god je Bog sklapao savez, dao je i program za njegovo obnavljanje. Savez nije bio događaj iz prošlosti; on je bio trajan, stalno prisutan, neprestano aktualiziran..
Sv. Misa je naše neprekidno obnavljanje Novoga savez.
Misa je svečana prisega koju dajete ispred bezbroj svjedoka, kao na sudu u Knjizi Otkrivenja: I stoga sa svim anđelima pjevamo… Kad nebo dodiruje zemlju, dobivate privilegij da se molite pored anđela.
Čuti Riječ Božju.
Primiti Kruh Života.
To su duboka otajstva, to su nevjerojatni darovi, ali to su i snažne obveze.
Na Sv. Misi primamo božanski život, božansku snagu, moćnije od najvećih sila na zemlji.
Sjetite se struje, koja može osvijetliti vaše domove i zaustaviti vam srce ako je dodirnete. Sjetite se vatre, koja može zagrijati vašu kuću i obitelj, ali i progutati cijelo selo ako se vatra proširi.
To su tek blijede sjene Božje nadnaravne moći, koja je stvorila i vatru i svjetlo ni iz čega.
Stoga, ne ublažavajmo Božji sud koji prizivamo na sebe kada živimo u skladu s onim što svjedočimo.
Evo svjedočanstva Sv. Pavla:
“ Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje“(1Kor 11) To nije mala stvar.
Nema sumnje: moramo vojevati duhovne bitke koje će nam dati sabranost, pozornost i pokajanje tijekom Sv. Mise.
Mi kršćani želimo blagoslov saveza, a ne prokletstvo. Što se bolje pripremimo za Sv. Misu, više ćemo milosti od Sv. Mise dobiti.
I zapamtite: milost dostupna na Sv. Misi je beskrajna – to je sva milost neba.
Dobro je znati da smo mi stvorenja na zemlji, ali tvoreni za nebo i ništa manje od toga. U vremenu smo bili stvoreni kao Adam i Eva, ali ne da ostanemo u zemaljskom raju, već da budemo uzneseni u vječni život Boga samoga.
Sada nam se nebo otkrilo smrću i uskrsnućem Isusa Krista.
Sada je zajedništvo za koje nas je Bog stvorio.
Sada nebo dodiruje zemlju i očekuje nas.
Isus Krist nam govori: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njime i on sa mnom.“
Sada se vrata otvaraju dok krećemo slaviti Gozbu Kralja Jaganjca.
Moj život je mala jedrilica, ako otvorim jedra i čekam snagu vjetra Duha Božjega ja ću tamo i stići.
Župnik