TKO ĆE UZIĆI NA GORU GOSPODNJU?

• 

SVI SVETI - 1. studenog 2014-a

Svetkujmo blagdan u čast Svih Svetih.
Njihovu se blagdanu raduju anđeli i zajedno s njima slave Sina Božjega.(Misal)
Poslušajmo jednu od vječnih istina.
„Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
   svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
   i na rijekama učvrsti.

 Tko će uzići na Goru Gospodnju,
   tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
  duša mu se ne predaje ispraznosti.On blagoslov prima od Gospodina
 i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.“(Ps 24)

Psalmista krasno govori, kome pripada ovaj stvoreni svijet.
Božji život očito je ponuđen svim ljudima, a imat će ga samo oni u koga su ruke nedužne i srce čisto.

• Takav uzlazi na Goru Gospodnju i prima blagoslov od Gospodina.
• Radost je započela i već smo sada na putu prema Bogu.
• Krist nam je omogućio upoznati Božji život koji je prisutan u srcima vjernika.
• On je s nama u sve dane do svršetka svijeta.

I Bog zaista stanuje među ljudima, upravo sada, jer Sveta Misa je nebo na zemlji.
Možda nikad kao danas naša liturgija sudjeluje u nebeskoj liturgiji.

 

 

„U zemaljskoj liturgiji predokusom uzimamo udjela u nebeskoj liturgiji koja se slavi u gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici težimo, gdje Krist kao službenik svetišta i pravoga šatora sjedi zdesna Bogu svom, sa svom nebeskom vojskom pjevamo Gospodinu pjesmu slave…“ (Katekizam 1090)
„ U zajedništvu s njima i zemaljska Crkva u vjeri i u kušnji pjeva te svečane pjesme….“  ( br. 2642)
Naša vjera u Krista je nada u Život, život vječni.
Mi vjerujemo u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje,
Svega vidljivoga i nevidljivoga.
Ali ti si stvorio i anđele koje ne vidimo.

• Često nam, kad se osjetimo sami, ti pošalješ anđela.
• Ponekad nam pošalješ čovjeka koji nam postaje anđeo.
• Tako znamo da nikad nećemo biti sami.
• Tako osjećamo koliko voliš ljude. Isusa si dao kao brata koji nas prati na našem putu.
• Osjećamo kako nam daješ priliku uvijek iznova, pa i onda kad dugo nismo marili za tebe.

Danas dok s našim dragim pokojnima slavimo Svetu Misu, spajaš nas na istoj gozbi i bivaš kao dobri kruh na našem putu.
Život nam je nekada sasušen, poput ovih suhih kostiju koje počivaju na ovom svetom mjestu, ali uvijek si iznova vrelo osvježenja.
Kako li je samo ovo mjesto predivno u večernjim satima dok stotine svijeća svijetle u tami.

• Onda tek shvaćamo što je svjetlo u tami.
• Što si ti Gospode drugo nego Svjetlo svijeta.
• Svjetlo mome razumu, mojoj savjesti, mojim osjećajima, mojoj ljubavi, mome milosrđu i praštanju.
• Ti si svjetlo mome razumu da bih mogao razumjeti sama sebe i sve one koje volim.
• Isplati se živjeti u svjetlu.
• Tek tada vidimo otključati vrata svoga života.

Kako li nas naše ljudsko znanje otuđi od nas samih, a onda iznova osjetimo da si ti trs a mi loze.
Opet nas vraćaš gdje nam je i mjesto.

• Kako smo i sami loze ovih pokojnih čiji životni sok struji u našim životima, ljubav nas prožima i struji kroz nas.
• To je okus božanske ljubavi.

Nekad nam je nedjeljom  teško ustati iz kreveta i krenuti tebi u susret, a znam da će doći dan kad ćeš mi reći „Ja sam uskrsnuće i život“. „Tko vjeruje u tebe, živi ako i umre.“
Probudi me zato iz moga kreveta, probudi me iz moga groba, ja želim živjeti.
„Ti si Istina, Put, i Život.“
Ja vjerujem u uskrsnuće mrtvi i život vječni. Ja vjerujem u tvoju ljubav.

                                               Župnik