NALAZI LI ČOVJEK ONO ŠTO TRAŽI?

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu 2014.-a
Poštovani, tra
žite li Gospodina?
Prorok Izaija poručuje:
„Tra
žite Gospodina dok se može naći Nek bezbožnik put svoj ostavi i neka se vrati Gospodinu koji je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti riječ je Gospodnja. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli.“ Iz 55, 6-9)
Istina, čovjek svojim duhom i radom sve više širi svoje gospodstvo nad prirodom.
To mu je bo
žansko poslanje (Post. 1,28)
Plodovi toga rada i osvajanja, istraživanja i dostignuća sve više postaju zajedničko dobro ljudske obitelji.
Ali, javlja se pitanje smisla i vrijednosti
čovjekove djelatnosti.

Koja je svrha svih ti napora?

Ali Boga čovjek stalno treba.

U pravu je onda Izaija kad kaže. „Tražite Gospodina dok nije kasno."
U Hrvatskoj se raspada svaki peti brak.
Što to
čovjek traži?
Mi kršćani ipak na vrijednost ljudske djelatnosti gledamo očima vjere.
Krasno to govori i Psalmista u pslamu 145:
„Blizu je Gospodin onima koji ga tra
že.
Znanstvenici istražuju nešto što nazivaju česticom bog ili Božjom česticom
O kakvoj se
čestici radi?
Naime, znanstvenici žele naći temeljni „građevinski blok“ materije. To bi mogla biti jedna čestica ili skup čestica.
Jo
š nitko u to nije siguran.
Prvi fizi
čar koji to otkrije steći će nagradu moći, slavu i priznanje cijeloga svijeta.
Tra
ženje toga građevinskog bloka nije ništa novo.
Stari Grci Leukip i Demokrit postavili su zamisao "ATOMA" još 400 godina prije Krista.

Svakako čestitamo fizičarima, ali ako postoji čestica bog i ako je fizičari pronađu, što će imati u rukama?
Ništa od trajne vrijednosti ako se tu zaustave.

Tko je onda kao Bog?
Nitko

Zanimljivo kao to vidi Sv. Pavao u svom pismu Filipljanima:
„Meni je
živjeti Krist.

To piše Pavao koji se mogao kao apostol, mistik, znanstvenik natjecati s drugima, ne on želi biti svima jednak.
Time je zacrtao ispravan put krš
ćaninu, bratsko zajedništvo i međusobno poštivanje u poniznosti.

Treba paziti, jer u čovjeku uvijek nanovo izbija oholost.
Nju on mo
že nadvladati jedino vjerom u Boga stvoritelja i spasitelja.

                                               Župnik