BOG JE CILJ ŽIVOTA

  • Ispis

Duhovna priprava na trodnevnici za Patron u Dubici - Žalosna Gospa  2014.

Draga kršćanska braćo i sestre!
Kad god u obitelji nešto slavimo mi se svečano pripremamo za obiteljsko slavlje, jer nam netko važan dolazi u goste.
Kad u Župnoj zajednici nešto slavimo mi se pripremamo na najsvečaniji način, jer nam netko važan dolazi u goste.
Tko nam to dolazi pa smo večeras došli na trodnevnu pripremu svoje duše?
Dolazli Majka Božja i Isus Krist.
Za koji trenutak čut će se riječi:“Ovo je tijelo moje…“ Ovo govori Isus…
Isus, sin Božji i Otkupitelj, ovom svijetu je objavljen kao središte svemira.
Bog Otac želi da Isus, Sin Božji postane i središte ljudske duše i srca.
Zašto?

  • I čovjek je sin Božji.
  • I čovjek je remek djelo Božje.
  • I čovjek je slika Božja ukoliko ostaje u Posvetnoj milosti.

Kod ovakvih spoznaja utemeljnih na Objavi, čovjek ne smije graditi kuću na pijesku.
Ako je na pijesku, život se ruši.

 

 

Ako je na stijeni, tvoj se život neće srušiti.
Svoje si zapovijedi isklesao u stijeni, a svoja Blaženstva izgovorio na Stijeni.
Bog je dakle cilj života.
Iako je čovjekov život često u oluji, dobro ga je puniti na Božjem izvoru, izvoru Duha Svetoga kojega daju Otac i Sin.
Gospodine iz Tvojih ruku izlaze blagoslovi.
Zato si sišao i želiš vidljivo i  trajno biti s nama.
Znakovi tvoje prisutnosti ukazuju: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje“.
A kad si ti tu, mi želimo biti tu. Evo zašto smo tu!
Iako si ti i ovdje i ondje, posvuda, u meni, u tebi, ipak si želio da te doživimo na svečan mističan način, upravo ovdje u Božjem i našem hramu.
     To čini radost ljudskom srcu i duši.
     To je TVOJ vječno čudesni boravak s nama.
Mi se tu ne bi trebali mimoići, nego neprestano susretati i raditi na povjerenju koje prerasta u sve čvršću VJERU.
To je Tvoj govor Gospodine i na samo da nisi htio ostati neposvjedočen, nego nisi htio ostati u šutnji.

  • Ti želiš neprestano topli i radosni prijateljski razgovor, baš onako kako to čini sretna obitelj.
  • Ovaj put iznutra govoriš. Ja te čujem i sretan sam.

Iako si više puta i na više načina govorio, a sada po Sinu na osobit način govoriš.
I dok mi govoriš, tako izvrsno osjećam sklad misli, sklad života sa Stvoriteljem.
Nit moga života nije prekinuta.
S tobom i moj život postaje velik.
I tako neki veličanstveni mir silazi na moju, na tvoju dušu.

  • A, to si i htio, donijeti mir duši.  
  • Sam si rekao: "Mir vam svoj dajem. Mir vam svoj ostavljam."

Braćo i sestre!

Prošlo je ljeto i došla rujanska strka. Svatko je od nas prošao kroz oluje i nevolje.
Svatko je morao proći kroz kušnje i borbe.
Svakom su prijetile, poplave, zmije i škorpije.
Svatko je od nas bio u opasnosti jame ili bodljikavog trnja.
Svi smo zaključili da je život borba i obrana, ali i odluka.

Pitajmo se!

  • Može li se uvijek odolijevati zlu koje prijeti?
  • Možda si skrenuo s puta, ili si umoran od svega i ne planiraš  ponovo na pravi put  izaći?

Što god da se dogodilo, ako si čovjek molitve, naći ćeš put povratka Stvoritelju.
To je odlučujuće.
Zato je ovaj mjesec i ova trodnevnica prilika za obnovu duha i povratak mira.
Jedno je sigurno: unutarnji mir može podariti jedino Bog.
To je moja i tvoja prilika.
Iskoristimo je. Ovdje nam Otac govori.
Dopustimo neka nas ponovo vodi „Duh Sveti.“

  • On će te voditi u tvom unutarnjem životu na čudesan način.
  • On će ti davati ideje i pokazati nove odvažne putove.

Zato smo danas ovdje da mu se stavimo na raspolaganje.

Zašto?
On je Svjetlo u tami života.
Njegovo je vodstvo čudesno.
Nikada se nećeš pokajati.

  • Jer oni, koje vodi Duh Božji, oni su ljudi velike hrabrosti i unutarnjeg mira.
  • Oni su puni ljepote i dostojanstva.
  • Oni nešto primaju odozgor.

Ovdje odnosi moraju biti živi. S Bogom odnosi moraju biti „oči u oči.“
Inače nastupa slom duše.
A to baš ne želimo: jer tada
ne funkcionira ni obitelj, ni društvo, ako čovjek ne funkcionira?
       Možda je srž tog problema: unutarnja praznina.
       Mnogi ne nalaze svoju dušu. Duša se negdje usput izgubila.
A tada je svemu ponestalo snage, ponestalo radosti, ponestalo mira, a u čovjeka se uvukao strah, agresija i neumorna jurnjava bez prestanka.
Ali moramo paziti, Čovjek duhovno prazan je opasan čovjek.
A to ne želimo biti, mi smo došli onome tko mir daje, tko život daje, tko svjetlo donosi.

Upravo k njemu idemo za koji trenutak.

                                           Župnik M.