ISKUSTVO VJERE I ISKUŠENJA

22. nedjelja kroz godinu 2014-a
Krš
ćanska braćo i sestre!

Slika današnjeg čovjeka, koji govori da vjeruje u Krista, pokazuje da je njegov život gotovo ne spojiv s vjerom.
Veliko je ovdje iskustvo ljudske slabosti.

Evo jednog iskustva sv.Pavla:
“Doista, znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i
činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio to činim. ( Rim 7)
Još teže je iskustvo proroka Jeremije:
„ Ti me, Gospode, zavede, dadoh se zavesti, nadja
čao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmjeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, : Nasilje! Propast! Doista, riječ mi Gospodnja postade ruglo i podsmjeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti, niti ću govoriti u njegovo ime. ( Jr 20,7-9)
Iz ovih  primjera možemo ustvrditi:

Sveti Pavao veoma dobro savjetuje u poslanici Rimljanima svoju kršćansku braću:
“ Ne suobli
čujte te se ovome svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.
Svaki grijeh čovjeka zarobljava i rasčovječuje.

Krštenik grijehom izlazi iz očeva doma pod vidom želje za slobodom, a na kraju postaje rob grijeha.

Sveti Petar pišući svojim krštenicima govori im da ih je Bog iz tame pozvao u svoje divno svjetlo. (1 Pt 2,9)
Isus je krasno o
čitovao da Bog ljubi grešnika, da ga traži i zove natrag.

Evanđelja nam svjedoče da je Isus stalno pobuđivao čin vjere kod svojih sugovornika.
Neki ga
čovjek moli:
Ozdravi mi sina ako možeš.
Isus mu odgovara da je sve  mogu
će onomu koji vjeruje.

Milošću krštenja U ime Oca i Sina i Duha Svetoga pozvani smo da imamo udjela u životu Presvetoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti u vječnom svjetlu. (KKC 265)

                                                                                     Župnik