Život nije samo fizičko stanje – nije bitno samo živjeti, nego i kako

Sedamnaesta kroz godinu 2021- b

U povijesti Božjeg izabranog naroda, Bog je u mnogo navrata iskazivao posebno naglašenu brigu prema odabranom rodu.
         Vidljivi su mnogi primjeri još od Abrahama, kao što je vidljiv primjer Božje brige u vrijeme proroka Elizeja kada Bog po Proroku umnaža kruh i hrani obične ljude.
         
Božju brigu treba gledati kao znak osobite ljubavi i Providnosti kojom Bog ukazuje na konačni cilj, a to je osoba Isusa Krista koja u prilikama kruha i vina tvori zajedništvo u jednom tijelu.
         Kršćansko jedinstvo po Otajstvu Euharistije je na djelu.
         Ono je stvarnost.
         Kršćani su ujedinjeni jednom vjerom, jednim životom i jednim ciljem.
         Kršćani služe istom Gospodinu. On je glava, a mi udovi jednoga tijela, kako to Pavao izlaže u Poslanici Efežanima (4,1-16).
Važno je, kaže Pavao, da nemamo istu osobnost niti iste darove. Stoga, stalno trebamo utvrđivati svoju povezanost ophođenjem u ljubavi, služeći se svojim različitim darovima za opće dobro.
Trebamo zajedno rasti do mjere koju je odredio Krist, dok ne postanemo slični njemu.

U današnjem Evanđelju po Ivanu vidimo kako mnoštvo naroda slijedi Isusa Krista koji jest Kruh života.
         Mnoštvo je vrlo sklono Mesiji koji ih može opskrbiti hranom kad im zatreba. 
         Nitko ne može živjeti bez hrane.
No život nije samo fizičko stanje – nije bitno samo živjeti, nego i kako. 

Isus je došao dati kruh gladnim dušama. Došao je osposobiti dušu i Duh da urode plodovima bez kojih se ne može kvalitetno živjeti.
        On računa na obje sastavnice ljudskog bića: i 
dušu i tijelo. On je darivalac i dar. 
        On je kruh novoga života, onaj o kome ovisi naše puno opstojanje.
        A kruh kojim se hranimo, je izvor života za nas, jer je to njegovo žrtvovano tijelo i krv.
Božjom osudom zbog grijeha mi smo osuđeni, a sada živimo jedino snagom Isusove smrti prinesene za nas.
Mi kršćani, upoznajemo po Kristu pravi život, kada se uključujemo u stil njegova zemnoga života i u smisao njegove smrti.
Oproštenje koje izvire iz njegove smrti jest hrana i piće kršćanskog življenja, za koje se treba svaki dan osobno založiti.
Gospodnja večera, euharistija, naviješta to isto znakovima i simbolima kruha i vina, a nju zajednica uvijek slavi kad god se okuplja, a osobito na Dan gospodnji.
Isus je s Ocem i Duhom Svetim imao jasan cilj.
Polako ga približava ljudima.
Kako je iz Isusova duha i srca izlazilo neprestano sve što je dobro, po njegovim djelima ljudi su ga već prepoznali kao Mesiju.
Njegove misli, njegova djela idu prema predviđenom cilju, a ljudi koji su ga slušali i gledali polako mu vjeruju i zajedno s njime gledaju cilj.
Kada su doživjeli Isusovu dobrotu i moć na djelu i sami su uskliknuli:
       Prorok velik usta među nama!
       Pohodi Bog narod svoj!
I tada su se apostoli pitali: kako nahraniti ljude s par kruščića? Kako je to moguće
A onome koji vjeruje sve je moguće, kaže Isus. Duh Božji ostvaruje u nama ono što mu pružamo.
Zato Isus i kaže: Onomu koji ima, dat će se.
A čovjek je ono što misli i vjeruje. Stoga mora paziti i što misli i što vjeruje.

             Župnik