PRESVETO TROJSTVO: OTAC, SIN I DUH SVETI

• 

Presveto Trojstvo,  2014-a

„Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu svijetu“ (Mk 16,15)„Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt  28, 19-20)
Želja za Bogom ukorijenjena je u srcu svakog čovjeka.

• Naš vjernički govor o Bogu u Trojstvu osoba uvijek je želio otvoriti pristup u otajstvenu zbilju koju nam riječ BOG  kazuje.
• Uvijek je bilo i bit će teško naći pravi govor i pravu šutnju koji će buditi osjećaj za otajstvo Boga.

Jer o čemu samo govorimo, to nam postaje praznim, a o čemu šutimo, to nam postaje dalekim.
Ipak, duboki vjernici oduvijek su znali da su sve naše riječi premalene i preslabe, jer one nesavršeno kazuju tko je BOG i kakav je BOG.
Ali, Isusova zapovijed govori  „Pođite…i propovijedajte…“
Imao je pravo Sv.Augustin kad kaže:
 „ Za sebe si nas stvorio, o Gospode, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!“ (Ispovijesti 1,1)

• „U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je  Bog da objavi sebe i da priopći otajstvo svoje volje“ (DV 2)
• „I više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nam u Sinu“ (Heb 1,1)
• Biblija daje objavu kakav je Bog i što On hoće od čovjeka i za čovjeka.
• Ipak treba istaknuti, koliko su god naše riječi uzvišene o Bogu, Bog je još uzvišeniji i od riječi i od misli.
• Bog je uvijek veći, veći i od onoga što najveće možemo zamisliti.

On je naprosto drugačiji.

I to kršćanin zna: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac  - Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani“ (Iv 1,18)
Bog čovjeku otvara svoje otajstvo u Isusu Kristu.
A Isus objavljuje:“Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj, i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin  i onaj kome Sin hoće objaviti“(Mt 11,25-27)
Da bi čovjek iskusio i spoznao tko je zaista Bog, treba ići Isusu na vjeronauk.

I sad smo stigli do one : „… propovijedajte Evanđelje po svem svijetu…“ , jer u Evanđelju čovjek  može vidjeti i doživjeti  što je za Isusa bila temeljna OS, to bi trebalo biti i nama.

• On svojega Oca proglašava našim Bogom.
• On objavljuje samo njegovo otajstvo.

Tu se otvara novi nadzor, Isusu je važan samo Otac i u Ocu sva Očeva djeca.
„Oče Sveti…. molim …. Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu.“
I to daje novu kvalitetu ljudskog života u kojoj se vidi tko je i kakav Bog i što je i kakav je čovjek.
Isusove riječi kažu:

• da se radi  o životu u Bogu, radi se o meni i o Tebi.
• Radi se  o našem životu. A gdje se o životu radi, tu valja i život založiti.

Zato Isus i kaže: „Ja sam Put, Istina i Život.“
Za naš život Isus je važna osoba.
Naša molitva to ističe:“ Po Kristu,  i  s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu Svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen!“
Iz svega gore slijedi:

• Bez nasljedovanja nema poznavanja Boga, Boga kojeg je objavio Isus Krist.
• Bez življenja s Isusom ne možemo vidjeti od čeka Isus živi.

Tko živi s njim u božanskom ozračju, njemu je Bog vrijedan života, ljubavi i žrtve.
Zato nam valja još dublje zaviriti u otajstvo osobe Isusa Krista, u njemu je ključ za pristup otajstvu Trojedinog Boga.
Isus je sasvim Božji i sasvim naš, jedan od nas po tijelu.On je Bog od Boga, Sin Očev.
I sam kaže: „Gospodin moj i Bog moj.“
„Uistinu Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ (Iv 3,16)
To što se događa s Isusom, to pripada na „intimu Božju“ i tu se Bog pokazuje kao neizreciva zajednica ljubavi u samom sebi i za nas.
Zato Sv.Pavao kaže:
 „Uvjeren sam, doista; ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu.“ (Rim 8,38)

• Isus mnoga otajstva iznutra otvara onima koji ga nasljeduju i koji mu prilaze.
• To se događa onom snagom koju Isus naziva Duhom Oca i Sina (LJUBAV)

Sjetimo se Pavlove: „ Ljubav je Božja razlivena u srcima našim“ (Rim 5,5-8)
Taj Duh-Ljubav  je Božja zbilja koju Bog uprisutnjuje u nama i među nama unatoč našim propustima i krivnjama.

• Otud izvire i naša ljubav, radost, mir, velikodušnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost to su plodovi Duha Božjeg, Duha Svetoga.
• Po tom i takvom Duhu spoznajemo i Isusa. Po njemu struji sila i snaga iz Boga prema nama.
• On je taj jedini i jedincati (Dekalog), nema drugog uz njega.
• On nam se približava u Isusu, a i taj Isus pripada Njemu, on je jedino s Njime.

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog…. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu koju ima kao Jedinorođenac od Oca  - pun milosti i istine.“ (Iv 1,1.14)

I zaključimo.
 Otac, Sin i Duh!

• Otac nije ni od koga, Sin je od Oca, a Duh od Oca i Sina.
• Otac izriče sama sebe u svojoj Riječi.
• Riječ jest Sin, a „dah“ i „glas“ koji nose smisao izrečene Riječi jest Duh.

Adam je u Bibliji prikazan kao čovjek koji nije prihvatio Boga onakvim kakav on i jest, nego onakvim kakvim je želio da i on sam bude kao Bog: sve moći, sve imati, biti sam sebi dostatan.
A onda je spoznao da je „gol“ tj. malen , nezaštićen, krhak, smrtan, upućen na Drugoga.
I samo je jedno važno usvojiti onaj način življenja koji je Isus pokazao i ostvario.
Njegov način življenja, darivanja, ljubljenja, slušanja i služenja, to je put Novog Adama.

                                                         Župnik