SVIBANJ JE MJESEC KRŠĆANSKE DUHOVNOSTI

Duhovna obnova za Župnu zajednicu  8.svibnja 2014-a.

U one dane reče Pavao starješinama Crkve efeške:
„Pazite na sebe i na sve stado… Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom… I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.“
Osjetljivost Pavlova za Kristovo stado, naprosto poziva sve kršćane u svako doba da budu budni. Razloga je puno:

Koliko puta smo u prilici čuti  ljude-kršćane koji  u krizi, bolesti ili napuštenosti viču:

Kako je bremenito svako od ovih pitanja!
Ipak, treba naglasiti da su sva ova pitanja svojstvena ljudskoj naravi, jer ona izlaze iz usta čovjeka.

Ipak treba reći da sumnja nije po sebi zlo, nego poticaj da se vjera stalno pročišćava, produbljuje i Gospodinu pritjelovljuje.

 

Često su naša iskustva sasvim drugačija. Vidimo svakodnevno pomoć Gospodina.
Biblijsko iskustvo isto to potvrđuje: Gospodin nikada ne ostavlja svoje!

Biblijski utemeljeno poslušajmo isječak iz jednog filma. Neki mladić sanja kako je šetao s Gospodinom uz more. U isto vrijeme na nebu su se, kao na filmskom platnu odvijale scene iz njegova života. Na svakoj od njih kao u pijesku ocrtavao se par stopala. Jedan je otisak pripadao njemu a drugi Gospodinu.
Kad je posljednja scena prolazila ispred njegovih očiju primijeti da je bilo scena na kojima se vidio samo jedan jedini otisak. To su bile isključivo scene kada mu je bilo najteže u životu i kad je sve „išlo niz brdo“. Naravno da ga je to začudilo pa se obratio Gospodinu:“Nisi li Ti sam rekao da se trebam opredijeliti za Tebe, da idem za Tobom  i da ćeš mit Ti biti životni pratilac? Sada međutim vidim da je u najkritičnijim momentima moga života samo otisak jedne noge na sceni.
Ne razumijem kako to?
Kada sam te najviše trebao, Ti si mi okrenuo leđa“
Gospodin ga pogleda i reče:“ Prijatelju, toliko mi je stalo do tebe da te ne bih nikada ostavio samoga. U trenucima kada ti je bilo najteže, kad si bivao stavljen na kušnju i kada si jako trpio – tamo gdje si na otisku pijeska vidio samo jedno stopalo – to su bili momenti da sam te nosio na leđima svojim. Ono jedno stopalo, to je moje!“

A znate li koji je odgovor bio Mariji na njezino pitanje:„Kako će to biti kada je muža ne poznajem?“ 
Evo odgovora:„Duh Sveti  sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti“
Zar je Marija razumjela o čemu se radi? Samo je rekla:„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj.“
Marija je jednostavno povjerovala.

Ovdje jasnoća ustupa mjesto VJERI.

On nije bezuvjetan. On se na to ne zgraža. Čovjekov dar  slobode omoguće da vječno pita i to je njegovo svojstvo, Božje je svojstvo davati adekvatne odgovore, šutnjom ili riječima, odmah ili kasnije, odjednom ili stupnjevito.

Prema tome uvažimo anđelovu poruku Mariji: „Ne boj se Marijo, ta našla si milost u Boga“
Uvažimo i Pavlovu poruku Crkvi u Efezu: „Bog će vam dati baštinu među posvećenima“ unatoč mnogim nevoljama koje vas pritišću.

Svojstveno je čovjeku da ga svaka novina plaši, to je područje tjelesnosti a ne područje vjere.
Ali to ne znači ako postoji tjelesni strah, da nemamo povjerenja u Božje milosrđe.
Biblijski  iskaz o  Mariji je: Ona je Majka vjerujućih i uzor kršćanskog življenja

                                               Župnik