On naprotiv želi da Bog sprži taj grad

Treća nedjelja kroz godinu 2021-b

Za uvod u današnje razmišljanje na temu: Obraćenja i vjere, stavljeno je pred nas prvo čitanje proroka Jone.
Jon 3, 1-10: Naime,Božja briga ide dalje od Izraela, proteže se na sav svijet. A uskoro će to biti jako vidljivo po Isusu i njegovim učenicima. Otvarajući granice Izraela, Bog želi djelovati u Ninivi. Niniva je smještena u Asiriji, tisuću kilometara od Izraela, gdje je i kolijevka ljudske civilizacije, nešto sjevernije od nekadašnje nastambe praoca Abrahama. Bili su veliki i okrutni neprijatelji Izraelu.
             Upravo u taj grad Bog šalje svoga proroka Jonu. Jona se opire Božjem poslanju. On naprotiv želi da Bog sprži taj grad kao nekad Sodomu i Gomoru. Zato se otvoreno protivi Bogu i kreće u suprotnom smjeru. 
             Ukrcao se u lađu s drugim ribarima i mornarima. Ribari dobro poznaju kad će nevrijeme. Ovaj put za njega nema prilike, a niotkud i niizčega nasta strašna oluja. Jona se sakrio pod palubu i glumi da spava. Svi su shvatili da je na brodu neki veliki grešnik zbog kojega je ovo nevrijeme. Nakon kraćeg razgovora s Jonom, Jona priznaje da je Hebrej i da bježi od Gospodina. 
             Rješenje je jednostavno, Jonu bacaju u more. Oluja se odmah stišala. Poučna satira, pa drama i agonija u utrobi ribe, Jona suočen sa smrću, pjeva Hvalospjev Gospodinu, koji mu oprašta i spašava život. Nakon tri dana bude izbačen iz utrobe velike morske nemani na obalu. Gospodin mu daje još jednu šansu, ponovo ga šalje u Ninivu, i on poslušno odlazi. 
            Jona izgovara u svojoj propovijedi jednu dobro sročenu prijetnju: „Još četrdeset dana, i Niniva će biti razorena!“ Njegova propovijed imala je veliki učinak. 
              „Ninivljani povjerovaše Bogu: oglasiše post i obukoše se u kostrijet.“ Sav se narod od najvećeg do najmanjeg obratio i bacio na pokoru. Bog je poštedio Ninivu od propasti, a kod Jone izazvao veliku ljubomoru, jer oni povjerovaše, a Izrael nije vjerovao.
A što današnje Evanđelje na tu temu govori? (Mk 1,14-20)

Evo njegova uvoda: „Pošto Ivan Krstitelj bi predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“
Iz ove Isusove rečenice stoji tvrdnja:
Obraćenje je temeljni zahtjev Evanđelja.
Drugo na što Isus ukazuje je vjera u Evanđelje.
Ako ćemo biti iskreni prema sebi, bez vjere nije moguće ni živjeti.
             Vjera je osobni odnos. 
             I tu su potrebne dvije osobe. 
             To je osobni odnos prema drugoj osobi.
Tu čovjek stječe svoju unutarnju sigurnost. To nije znanje, koje imamo o osobi kojoj vjerujemo nego moja sigurnost u tu osobu.
U kontekstu današnjeg Evanđelja vjeru shvaćamo kao povjerenje u Isusa.
              Siguran sam u njega, i imam povjerenje u njega da govori istinu. 
              Tu se razvijaju topli odnosi osoba.
To su osjetili i njegovi učenici koje on poziva:
“Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi.“
Isus je probudio u njima ugodni osobni doživljaj povjerenja.
               Oni se obraćaju k Isusovom radosnom pozivu i njegovoj Radosnoj riječi.
               Oni prihvaćaju Isusovo razmišljanje i mijenjaju svoje dosadašnje razmišljanje, dosadašnji način života.
               Oni ostavljaju put na kojem ima  grijeha i idu Isusovim putem.
Moramo naglasiti da nije obraćenje privilegij samo grešnika.
I pravednici trebaju obraćenje, jer i oni moraju prihvatiti evanđeoska načela po kojima se vrednuje život.
Svatko se dakle mora obratitiKreni za mnom kaže Isus. Taj hod, je hod novim putem na kojem je Isus.
Čuli smo na današnju nedjelju Psalmistu u 25 psalmu:
Pokaži mi Gospodine, putove svoje,
 nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!“
Pogledajmo, kako Isus, znajući za grešnu prošlost onih koji mu se obraćaju, ali nema komentara, nego kaže: Idi i ne griješi više.
                
On ne osuđuje, nego poziva na novi život.
                
Isus poziva na  ljubav koja se mora roditi ako ima povjerenja i vjere.
                
Isus poziva na nadu kojoj su temelj i vjera i ljubav.
Tu su upravo začeci Božjeg kraljevstva ovdje na zemlji, koje se približilo kako kaže Isus.
Ono je već tu. Ono se rađa, i nastaje.
Iako je vjera božanski dar, iako je ljubav božanski dar, iako je nada božanski dar, čovjek kršćanin svakodnevno mora unositi svjetlo u svoj život i održavati ga.
On se mora otvarati  za vjeru, ljubav i nadu.
Svuda ljudi čekaju na to, čekaju da bi se proširila radost i nada za dostojan i lijep život.
Sjetimo se opet Isusovih riječi
: “Besplatno primiste, besplatno dajte!“
Ne smijemo ove vječne vrijednosti odvajati od Boga kao svoje vlastito dobro, nego baš naprotiv vazda ih živjeti i dijeliti kao božanske darove.
Puno je danas zabluda u borbi za bitno.
              
Sjetimo se i one biblijske zgode kada se Jakov cijelu noć bori s Bogom. Iz borbe izlazi šepav ali blagoslovljen. Čvrsta vjera, velika ljubav i snažna nada, utirala je put Izabranog naroda.
              
Sjetimo se kako je obamrlom starcu Abrahamu Bog rekao: Blagoslovit ću te i od tebe izvesti veliki narod. I Abraham je postao praotac vjere mnogim narodima.

Zaključimo u duhu Pavlova pogleda na kršćanski život (1 Kor 7,29-31).
Kratko i jasno: „ … prolazi obličje ovoga svijeta“, a riječi Evanđelja ostaju.
Braćo i sestre!
Svi su ovi i drugi biblijski likovi ukorijenjeni u vjernost.
Evo to Isus traži: obratiti se i ukorijeniti vjernost.
Župnik