Bog poziva, a oni ga slijede!

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Druga nedjelja kroz godinu 2021-b

Draga braćo i sestre!
U Prvoj knjizi o Samuelu doznajemo:
Samuel je dijete izmoljeno od Boga.
Rastao je u dobroti pred Bogom i pred ljudima.
Jedne večeri kasno ležao je u hramu, kao i obično, gdje se nalazio kovčeg Saveza. Tama je bila samo malko obasjana svjetlošću svete svijeće koja je još gorjela. Gospodin odjednom zovnu: „Samuele!“ Uvjeren da ga Eli zove, dječak se brzo digne i poslušno otrča k njemu. Eli ga umiri: on ga nije zvao i Samuel je mogao mirno nastaviti spavati.
             Kad je dječak ponovo legao, Gospodin po drugi put zovnu: „Samuele!“ On opet otrča k Eliju, a ovaj ga ponovno posla natrag.
             Ista stvar se dogodi i treći put. Tada Eli shvati da Bog zove dječaka, budući da mu se želi objaviti, rekavši mu: „Idi i lezi; ako te ponovno zovne, ti odgovori: 'Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša'„ Tako se i dogodilo. Gospodin dođe, stane pokraj dječaka i dva puta ga zovnu: „Samuele! Samuele!“ Samuel odmah odgovori: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“
             Gospodin tada sopći dječaku da će se velika nesreća svaliti na Elija i njegovu obitelj, jer njegovi sinovi nisu bili dobri. Eli je ujutro htio čuti što je Gospodin rekao Samuelu. Samuel bolno ponovi Gospodinove riječi. Samo je rekao: „On je Gospodin! Neka čini što je dobro u očima njegovim.“
           Od toga dana Samuelu je počeo u javnosti rasti ugled da su svi znali da je Gospodin bio s njime i da mu je govorio.
Kršćanska braćo i sestre!
Prošle nedjelje slavili smo Krštenje Gospodinovo. Krstio ga je Ivan Krstitelj u rijeci Jordanu. Krstio ga je onaj koje je rekao: „Ja treba da se umanjujem, a On da raste…. Evo Jaganjca Božjega“.

Tom prigodom javnost je mogla vidjeti i čuti snažnu potporu Isusu od Oca Nebeskog.
               Među mnoštvo ljudi na rijeci Jordanu i čuju i vide dvojica Ivanovih učenika pa pođoše za Isusom.
Bio je to Andrija brat Šimuna Petra i Filip.
               Ivan Krstitelj snažno je uzgibao svijet.
              Mnoštvo se ljudi odlučilo za Božje djelo.
Tako i ova dvojica Andrija i Filip.
I oni su kao i Isus, primili krštenje od Ivana Krstitelja.
Ali sada čuju glas: “Evo Jaganjca Božjega“.
Osjetili su i čuli kako postoji neka moć nad njima, koja vodi računa o njihovim  brigama i radostima.
               Obojica su se pretvorili u uho, jer su osjetili kako  u ovom svemiru postoji neko Uho koje može čuti vapaj za pomoć.
               Obojica su osjetili kako postoji jedno veliko srce koje kuca nad njima, koje njih poznaje i ljubi.
Postoji netko koji nas okružuje i nosi, podržava i privlači k sebi.
I zato pitaju Isusa: “Učitelju, gdje stanuješ?“
Čuju Isusov odgovor: “Dođite i vidjet ćete.“
Andrija, očito zadovoljan, trči bratu Šimunu i viče: “Našli smo Mesiju.“ To znači „Krist-Pomazanik“.
               Upravo njemu u prvom susretu, samo što ga je pogledao, Isus kaže: “Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!“-  što znači „Petar – Stijena“.
               Dogodile su se temeljne odluke, nakon obostrane ispovijedi.
               Dobro su čuli jedni druge.
Odgovor je bio jasan: “Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!“ (Ps 40)
Još na krštenju, Isus je osjetio: Nije sam!
Danas su i ova trojica osjetila: Nisu sami!
To je zaista veliki blagoslov. Osjetiti i čuti da čovjek nije sam.
               Osiguramo li uvijek iznova  vrijeme za tišinu koja govori, iznova ćemo pronalaziti izvor života.
Tu je Bog koji pomaže. Tu se krije snaga velike mudrosti.
Upravo ta mudrost šalje po Isusu Radost – radosnu vijest. Ona postaje moj blagoslov.
               Zahvaljujem ti kao i Andrija što sam te pronašao. Što si postao moja sigurnost.
               Slobodno mogu reći: Našao sam Mesiju koji je Krist, po njemu nasta milost i istina.
               To je moj susret s Gospodinom.
Gospodinom, koji je rekao: „U kući Oca moga ima mnogo stanova“ (Iv 14,2)
Po krštenju sam postao „ukućanin Božji“. Tu sam kod kuće.
I sam Isus kaže: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Iv 14,23)
Iz ovoga se vidi veoma dobro: Gdje Isus stanuje i gdje trebamo i mi stanovati.
             Ako je Petru rekao: „Ti si stijena..“ meni kaže: „Ti si dijete moje“.
             Zaista, i jesam po krštenju Dijete Božje. Tako Biblija kaže. Čitaj iz nje, sada i uvijek.
Svaka riječ te Svete knjige je radost, istina i svjetlo.
Osobito je dobro upamtiti Kristove riječi: “Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.“ (Mt 24.35)
Kako su divno osjetili već u prvom susretu Andrija, Petar i Ivan, da iz Isusa izlazi Božja snaga.
Oni ga slijede.
Oni napuštaju stare navike i slijede Gospodina.
Za njih je Kristova riječ bila i ostala, tajna njihove duševne snage.
To Petar i potvrđuje riječima: „Gospodin moj i Bog moj!“
Kada Bog govori, događa se čudo moje preobrazbe.
Sve dok mislim, još ništa nisam do kraja shvatio, ali kad tišina govori, tada je zaista čudo. 

                                                      Župnik