Temeljni stav Crkve putnice u ovom svijetu je stav Bdijenja

Trideset druga nedjelja kroz godinu 2020.-a

U Bibliji nalazimo istinu da Bog stoji na početku ljudske povijest, da je  u njoj trajno prisutan i djeluje, da će je on i dovršiti.
               U toj stvoriteljskoj i povijesnoj prisutnosti istaknuto mjesto zauzima Isus Krist.
               On bijaše Riječ i sve je po njoj  postalo.( Iv 1,3)
Zato je Isus Krist, Alfa i Omega. (Otk 22,13)
U Poslanici Solunjanima, Pavao povezuje "Dan Gospodnji" s Kristovim drugim dolaskom kada će suditi žive i mrtve.
               Sve ima svoje dovršenje u Kristu.
              Tada prestaje i vrijeme Crkve, koja kao putnica vodi Narod Božji u Kraljevstvo Oca ( Mt 25)
               Crkva snagom Duha, koji joj je dan, ostvaruje svoje plodove i ima pravo iščekivati Pojavak Boga i Spasitelja Isusa Krista.
Temeljni stav Crkve putnice u ovom svijetu je stav Bdijenja.
Pavao navodi jasne činjenice:
               Krist je umro i uskrsnuo.
               Nakon njega i s njime, uskrsnut će svi ljudi.
               Naša je smrt samo prijelaz i preobrazba.
Evo tog Pavlovog teksta:
„Braćo, nećemo da budete u neznanju o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nadu. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s Njime (1 Sol 4 i 5)
Crkva, stoga čega svojega Zaručnika i ne smije zaspati, već mora biti kao „mudra djevica“ (Mt 25,1)
Ali, to čekanje Crkve nije pasivno stanje.

Do Gospodinova drugog dolaska, ona ima određene zadatke.
               Treba ovaj svijet pripraviti za Gospodinov dolazak.
               Svaki nerad ili  ljenčarenje, obilježje je nesavjesnih ljudi, kaže sv. Pavao.
               Radom, izgradnjom svijeta i društva  kršćani svjedoče svoju vjeru i nadu u Gospodinov drugi dolazak.
Osobit zadatak Crkve je
„naviještanje Evanđelja svakom stvoru“.
Ona ne može biti mirna dok to ne ostvari.
Knjiga Otkrivenja daje prekrasnu viziju
„Novog neba i nove zemlje“.
               U njoj se iščitava osobni poziv pripravljen Vama i meni oduvijek.
               Isus Krist ima neposredan i silan utjecaj na naše živote.
               Mi smo Isusova Zaručnica, mi smo njegova Crkva.
               Isus želi da svatko od nas izgradi najintimniji mogući odnos s njime.
               On koristi svadbenu sliku kako bi nam pokazao koliko nas voli, koliko nas želi blizu sebe, i to trajno.
Ovu našu budnost i pripravnost  kao potrebu ističe knjiga  Mudrosti:
„Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. Tko zorom rani njoj, taj se ne muči; nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. Jer je sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdije, brzo je bezbrižan.“ ( Mudr 6)
I završimo Knjigom Otkrivenja, kako će se zbiti dovršenje svijeta.
              Izvan Crkve nama spasenja, tvrde to i Crkveni Oci u prvim stoljećima kršćanstva.
              Tko iz nje izađe, sam je krivac svoje smrti.
Ovdje lijepo stoji starozavjetna slika Noine Arke: tko je izvan nje, nije mu bilo spasa. Za njega je opći potop bio sud Božji.
Spasenja bez Isusa Kista nema.
On je glava Crkve koja je Kristova lađa.
Već s prvom nedjeljom Adventa i sami ćemo pjevati: “Dođi Gospodine Isuse“ (Otk 22)

                                               Župnik