"Ona svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe“

Marija Majka Crkve - propovijed u Garevcu 1. lipnja 2020.

Kršćanska braćo i sestre – Duhovi, energija objave, energija ljubavi vjere i nade. Apostoli, Marija i novi Božji svijet odišu božanskom milošću, božanskim darom.
Naglasimo: Milost se ne prima samo za sebe, već i za druge. Tako je Marija primila milost biti Majka Crkve. Majka novog Božjeg naroda.
                   Ne smijemo previdjeti: Marija je primila posebnu milost da bi mogla ostvariti poslanje koje joj je Bog namijenio u svom planu spasenja.
                     Ona u svemu ovisi o Kristu, o njegovoj milosti.
Spašena Kristovom milošću, ona pripada novom Božjem narodu kao zajednici otkupljenih.
Po punini dara spasenja, koji je primila, Marija je slika Crkve.
Poslušajte kako to Pavao piše Efežanima: „Dok je Crkva u Blaženoj Djevici već došla do savršenosti po kojoj je bez ljage i nabora (Ef 5,27), kršćani se još trude da rastu u svetosti pobjeđujući grijeh.“
                     Dok širi Kristovu slavu, Crkva postaje sličnija svome uzvišenom Uzoru, neprestano napredujući u vjeri, nadi i ljubavi, i u svemu tražeći i vršeći volju Božju.

Zato i u svom apostolskom radu Crkva opravdano gleda na Onu koja je rodila Krista, začeta po Duhu Svetom i rođena od Djevice, da se on po Crkvi rađa i raste i u srcima vjernika. Kakva božanska ekonomija spasenja?
               Crkva, pobožno misleći o njoj i promatrajući je u svjetlu Riječi, koja je postala čovjekom, s poštovanjem dublje prodire u veliki misterij utjelovljenja...“ (LG 65).
Kada se govori o Mariji kao slici Crkve, želi se reći da je u njoj već ostvareno ono za čim Crkva teži.
Crkva treba nasljedovati Mariju u vjeri, nadi i ljubavi, da bi mogla biti zahvaćena Kristovom milošću i da bi otkupljenje moglo biti potpuno ostvareno.
                  Marija, naime, svojim primjerom pokazuje kako Crkva, i u njoj svaki pojedini kršćanin, treba surađivati u vlastitom otkupljenju.

Pitate kao i ja, koja je - Tajna Marijina života?

Po svim povlasticama Marija zauzima posebno mjesto u Crkvi. Ipak, ona nije od početka imala cjelovitu spoznaju kršćanskog misterija. Njezina je vjera podložna razvoju. Njezin je život bio sličan životu ljudi što putuju ovom zemljom idući u susret vječnosti.

Valja istaći da je ona imala povlasticu pripadati i Starom i Novom zavjetu. Marija raste i razvija se u starozavjetnom ambijentu. Pripada zajednici što iščekuje Spasitelja. Od ove zajednice nastat će novi Izrael, Novi Božji narod.

Njezin se život nastavlja u sjeni života njezina Sina i proteže se u početke Crkve. Ona je živjela privilegirane trenutke susreta starozavjetnog Izraela s Kristom, te trenutke priprave i rađanja Crkve.

             Tajnu njezina života otkrivaju nam prve njezine riječi što ih susrećemo u evanđelju; „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38).
          U ovim riječima izražen je Marijin stav vjere.
             Ona je Gospodinova službenica.
             Želi mu služiti, posvetiti sav svoj život. Marija prihvaća Božje gospodstvo nad svojim životom i ostaje otvorena njegovu djelovanju.
             Želi posve pripadati Gospodinu, biti njegovo 'vlasništvo'.
Ona pripada Jahvinim siromasima, što su neznatni pred ljudima, ne pouzdaje se u sebe, već sve svoje pouzdanje stavljaju u Boga. On

             Takvi traže Gospodina. Zato će se radovati jer „Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne“ (Ps 149,7).

             No, Marija također pripada i Novom Zavjetu. Prema Evanđeljima, ona zauzima posebno mjesto među onima što vjeruju da je Isus Krist očekivani Spasitelj.
             Po njoj Spasitelj dolazi na svijet.
             U njezinu odgovoru na Božji poziv ostvaruje se obećano spasenje. Ona je „Kći Sionska“ što predstavlja ispunjenje Izraela.
Marija je živjela osobito iskustvo Božje prisutnosti i djelovanja. To iskustvo vodilo je objavi njezina Sina.
               Ovo iskustvo vjere prožeto je nadom i ljubavlju. Marijino potpuno prepuštanje Gospodinu, otajstvu njegove milosti, ukorijenjeno je u Kristu, koga je ona najprije prihvatila u vjeri, a zatim i u svoje djevičansko krilo.
               Potpuno predanje Gospodinu posve je usmjerilo njezin život. Ovo opredjeljenje za Boga samo se produbljivalo u njezinu životu, koji je sav bio usredotočen na Krista.

Marijina se vjera ostvaruje i razvija u njezinu sudjelovanju u Isusovu životu i djelovanju. Ona raste s objavom Isusove osobe. Događaj s dvanaestogodišnjim Isusom u hramu pokazuje da Marija nije tada poznavala njegov božanski identitet.
               Njezina je vjera u Isusovo božanstvo postupno rasla kroz slušanje njegove riječi i razmišljanje o njoj (Lk 2,51).
 „Za vrijeme njegova propovijedanja primila je riječi kojima Sin, uzvisujući Kraljevstvo nad odnošaje i veze tijela i krvi, proglasio blaženima one koji slušaju i čuvaju Božju riječ (Mk 3,35), kako je ona to vjerno činila.
Tako je Blažena Djevica Marija na putu vjere i vjerno je sačuvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez Božjeg nacrta, stajala (Iv 19;25), sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi...“ (LG 58).

Marijin stav vjere, pouzdanja i ljubavi dolazi posebno do izražaja na Kalvariji. Pod križem njezina vjera ostaje postojana. Ona se pouzdaje u Gospodina, posve se prepušta otajstvu njegove ljubavi. Marija je bila jedina ljudska osoba uz Krista u času ostvarenja njegova djela spasenja, kao što je jedina aktivno sudjelovala i kod njegova dolaska na svijet. Pod križem Marija se pridružila Kristovoj žrtvi, njegovu predanju Ocu za spasenje ljudi.

                   Smisao stava izražena riječima „Evo službenice Gospodnje“ još više se otkriva u Marijinoj zahvalnoj pjesmi „Veliča“. Ona je željno iščekivala Spasiteljev dolazak, ispunjenje Božji obećanja. Kada se to iščekivanje ostvarilo na neočekivan način, Marija se potpuno prepušta Božjem pozivu i u radosnoj pjesmi izražava svoju zahvalnost i nadu, jer Spasiteljevim dolaskom ne samo njezin život, već i život svijeta dobiva svoje novo obilježje.

Marija najprije izražava osobnu nadu i zahvalnost, svjesna vlastite neznatnosti, s jedne strane, i darovanosti Božje milosti, s druge strane. Stav izražen riječima „Evo službenice Gospodnje“ poprima svoj vrhunski izraz u hvaljenu Božjeg milosrđa i dobrote.

                 Marija se ne želi hvaliti sobom, već silnim djelima koja joj učini Gospodin. Zato Marija kliče od radosti jer joj je Gospodin darovao spasenje.
Ova je nada i za Božje siromahe, za one koji su neznatni, gladni, razbaštinjeni u svijetu. S uspostavom svoga kraljevstva Bog će promijeniti ovu nepravednu situaciju koja vlada među ljudima (bogati i siromašni) i ponovo uspostaviti pravdu.

Na kraju svoje pjesme Marija hvali Boga što je ispunio svoja obećanja Izraelu. U Kristu se uspostavlja Novi Savez s ljudima. Nastaje novi Božji narod, koji će živjeti od Kristove prisutnosti u svojoj sredini. Marijina je nada zapravo prvi izričaj kršćanske nade. Njezino pouzdanje da će Bog zaštiti siromašne i uspostaviti svoje Kraljevstvo našlo je potvrdu u Isusovim riječima (Lk 4, 18-19) i njegovu djelu spasenja.

Marija je sudjelovala u životu prve Crkve. Kako svjedoče Djela apostolska, ona je bila prisutna u prvoj zajednici što se nakon Gospodinova uzašašća okupila na molitvu u iščekivanju dolaska Duha (Dj 1,14). Ona je u zajednici i na dan Duhova. Premda nam Djela ne govore više o Mariji, može se reći da je ona sudjelovala u životu kršćanske zajednice, koja se prepoznavala kao zajednica vjere, nade i ljubavi ( Dj 2, 42-47).

Zato je Marija uzor u vjeri, nadi i ljubavi
Drugi vatikanski sabor kaže, da je Marija osobiti član Crkve i njezin tip najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi (LG 53). Marija je na osobit način sudjelovala u Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi, njegovoj smrti i uskrsnuću, dok se vjera prve zajednice rađa nakon uskrsnuća.

               Marija je zato tip Crkve i njezin najizvrsniji uzor u vjeri, nadi i ljubavi. Nasljedujući Mariju u kreposti, Crkva se nada da će se u njoj ostvariti ono što je već ostvareno u Mariji.
               Ona ostaje znak pouzdane nade za Crkvu. Sabor veli: „Isusova Majka, kao što je tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji (2 Pt 3,10), svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe“ (LG 68).

Spasiteljev dolazak, ispunjenje Božji obećanja. Kada se to iščekivanje ostvarilo na neočekivan način, Marija se potpuno prepušta Božjem pozivu i