Prije nego se išta dogodi.... prvine Duha su tu!

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

 

Duhovi-2020-a                        
Duh Sveti je treća Božanska osoba.
On u Presvetom trojstvu povezuje Oca i Sina i spaja sve suprotnosti u stvorenom svijetu.
Duh sveti je Duh jedinstva. U Duhu se sve mora začeti i Duhom pokrenuti.
On ima inicijativu, nitko ga i nikada ne može zaobići.
Sveti Pavao kaže: „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5)
               Često je Duha Svetoga  moguće i iskusiti.
               Svaki govor o Bogu je odašiljanje Duha drugom i drugi to osjeća.
               Svaki mir i radost, svaka pravednost i služenje drugima je djelo Duha Svetoga.
               Svako praštanje i milosrđe, svaka ljubav koja vodi dobru je djelo Duha Svetoga.
Aprije nego li je Bog izgovorio prvu riječ, piše Biblija, sve je bilo, pusto i prazno, a Duh je Božji lebdio nad vodama, a voda je život.
Ovim je potvrđeno da je Bog u svemu i ponad svega što živi, što se razvija i raste.
Stoga kliče Psalmista u Pslamu 104:
„Kako su brojna tvoja djela, o Gospode!
Sve si to mudro učinio:puna je zemlja stvorenja tvojih…
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje…“
Prvom je čovjeku u nosnice udahnuo dah života i čovjek je postao živim biće.
Svi dakle primaju život od Boga.
               U knjizi Mudrosti Biblija kaže. :“ Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i čini od njih Božje prijatelje i proroke“ (Mudr. 7,27)
               Tijekom dugih stoljeća Duh nas je Božji oblikovao po Prorocima. On je nadahnuće Staroga Zavjeta.
               Biblija u Starom Zavjetu na osobit način govori o Duhu kad se rodi Mesija-Krist.
Njemu će Bog dati: duha mudrosti i umnosti, duha savjeta i jakosti, duha znanja, pobožnosti i straha Gospodnjega, kaže prorok Izaija. (Iz 11,2)

Isti prorok govori: „Evo sluge mojega kojeg podupirem, mog izabranik, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima.“ (Iz 42,1)
Duh Božji na rijeci Jordanu iskaza vidljivu prisutnost nad Isusom koji se krsti.
Spasenje koje je s Kristom otpočelo  dar je Duha Svetoga.
Čuli smo istinu od Duhu Svetom do Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista.
A sada čujmo istinu koja započinje s današnjim uzvišenim danom, danom Duhova.
Djela Apostolska izvješćuju:
„Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su Apostoli s BDM zajedno na molitvi u dvorani Posljednje večere i eto iznenada šuma s neba kao kad se digne silan vjetar. I ispuni svu kuću u kojoj bijahu. Svi se napuniše Duha Svetoga..“ (Dj,1-11)
               Ovaj događaj otkriva Novozavjetnu Kristovu istinu od Duhu Svetom.
               Iz Duha Svetoga rodila se Zajednica Kristovih vjernika – Crkva.
               I to je jedna od temeljnih istina o Crkvi, o njezinoj pojavi, životu i djelovanju.
               Bez Duha Svetoga Crkva prestaje biti Majka živih i postaje ljudsko djelo, stroj bez života.
Gledajte kao to svjedoče Apostoli u Djelima apostolskim, usred svih nemira i tjeskoba koje ih zadesiše:
„Mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.“ (Dj 5,32)
Sveti Pavao ističe silnu svijest njegove prisutnosti: „ Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.“ (1 Kor 3,16)
A dalje u Drugoj Korinćanima kaže:„ … vi ste pismo Kristovo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga“ (2 Kor 3,3).
Ovakvo uvjerenje živi i njega će uskoro Sv. Augustin jasno očitovati ovim riječima:
„Diši u meni, Duše Sveti, tako da mislim ono što je sveto.
Potiči me, Duše Sveti, da činim ono što je sveto.
Privuci me, Duše Sveti, da ljubim ono što je sveto.
Tješi me, Duše Sveti, da čuvam ono što je sveto.
Čuvaj me, Duše Sveti, da nikada ne izgubim ono što je sveto.“ (Molitva sv.Augustina 334-430)
Iskustvo Svetog Augustina očituje što je Duh u Crkvi kad kaže: „ Što je duša za tijelo, to je Duh Sveti za Crkvu.“
Zaključimo:
Duh Sveti je dar. On je temelj svih drugih darova.
Duh je dar Trojstvu, dar Oca Sinu i Sina Ocu.
U njemu Bog sama sebe daruje čovjeku.
Prije nego se išta dogodi u Crkvi, u duhu se mora začeti i Duhom Svetim pokrenuti.
On ima inicijativu, nitko ga i nikada ne može zaobići.
Duh Gospodnji pokreće, obasjava, diže, tješi i obnavlja.

 

U svakoj molitvi on je na djelu.
               Molitva izvan Duha Svetoga uopće nije molitva, nije poklon Bogu.
               Glavni molitelj nije čovjek, nego Duh koji u njemu stanuje.
               On obuhvaća čovjekove sile, prožima ih i pretvara u bogoslužje, u žrtvu, jer je Duh u njemu molio.

 

A Sveti Pavao kaže:“ Ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.“ (Rim 8,26)
               Dakle, molitva nije neka vještina, nije polet uma ni zanos srca, ni snaga volje, nego dar Duha.
               Otuda velike muke, tjeskobe i stranputice u molitvi.
Po krsnoj je milosti čovjek u svom središtu u stalnom dodiru s Bogom.
               Tu, u dubini našeg bića, Duh sveti nas je zahvatio i zaposjeo.
               Tu on diše, tu je on Duh našega duha i dah našeg disanja.
               Tu se događa susret djeteta i Oca. Tu je snaga klicanja „Aba, Oče!“ (Gal 4,6)
Stoga Bog na našem putu nije promatrač, nego suputnik i supatnik
               On je blizu. A blizina između Boga i čovjeka jest Duh Sveti.
               Po njemu je Riječ postala tijelom, po njemu se i sada daruje svemu tijelu.
Poruka Ivana evanđeliste glasi: „Duh će svjedočiti i vi ćete svjedočiti“ (Iv 15,26)

 

                                            Župnik