NEISKRENA LJUBAV NE MOŽE BITI SVJETLO ŽIVOTA!

Četvrta nedjelja korizme 2014-a 

Prošle nedjelje postavili smo pitanje: “Je li  Gospodin među nama ili nije?“
Ustvrdili smo, da je njegova ljubav razlivena u srcima našim i Gospodin je tu!

Stoga mu danas, s odanošću i živom vjerom, idemo u susret.

  • On je Otajstvom utjelovljenja ljudski rod iz tame priveo k svjetlu vjere.
  • Naša vjera dobila je moć svjetla.

Kao kršćani sve stvari gledamo novim pogledom, razlikujući dobro od zla.
Sveti Pavao kaže:
„Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.“ (Ef 5 12-14)
Pavao to temelji na Kristovim riječima:
 „Ja sam svjetlost, govori Gospodin; tko ide za mnom, imat će svjetlost života.“

  • Ako je u našem životu ponestalo svjetla vjere, Kristova svjetla, valja paziti da se ne naviknemo na tamu, tada vid znatno slabi.
  • Možda u nama postoji tiha spremnost da se upali jače Kristovo svjetlo.

Što nas u stvari priječi?

 

Možda imamo poteškoće u vjeri?
Možda ne možemo stati  na kraj svojim porocima?
Treba se ipak obratiti Gospodinu da prosvijetli korijen našeg zla.

Ako znamo odakle je korijen, znat ćemo tražit nutarnje ozdravljenje.
Evanđelje lijepo govori:
Isus je svjetlo svijeta (Iv 12,46) rasvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9) da ne ostane u tami (Iv 12,46), nego da ima svjetlo života (Iv8,12).

Ne smijemo se isključiti s božanskog svjetla.

  • On je najprije stvorio svjetlo; na isti način je nas učinio novim stvorenjem ( 2 Kor 5,17) učinivši da njegovo svjetlo sja u našim srcima.
  • S Kristovim  svjetlom čovjek postaje osoba zdravlja i spasenja (2 Kor 4,6).
  • Ništa ne može ostati skriveno Božjem svjetlu i nema tajne koja se neće razotkriti (Mk 4,22).

Sada je tek jasno,  iskrena vjera ima moć rasvijetliti i ozdraviti čovjeka.
I nema ničega što Krist ne bi htio i mogao učiniti.

Onaj koji se približi svjetlosti biva obasjan  isto kao i onaj koji se približi toploti biva ugrijan.
Jer kaže sv. Pavao:
 „ Sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno, što je pak sjajno, svjetlost je.“ (Ef 5)
Evanđelista Luka pjeva:

 „Darom premilosrdnog srca Boga našega, po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine, da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.“ (Lk 1,78-79).
Nije krio svoju radost ni Psalmista u psalmu 27:

„ Gospodin mi je svjetlost i spasenje; koga da se bojim? Gospodin je štit života moga; pred kime da strepim.“
Ovaj Psalmista je znao:

  • Zakon  je Božji oproštenje i ljubav.
  • Zakon svijeta je zakon mržnje.
  • Izaberimo dakle Božji zakon života.

Znao je  da Bog s visine neba, strpljivo čeka da se čovjek odluči za istinski život.
Nježnost Božja želi ući u ljudsko srce.
Vjera je ta koja otvara vrata naše duše
.
Stoga, neka se poveća naša radost, bliži se muka Kristova, koja nije ništa drugo nego rasipanje ljubavi za sve ljude.

Nije čudo što u ove dane osjećamo potrebu jače povezanosti s Gospodinom.
Radost mora izvirati iz srca jer osjeća da ga Križem i mukom Bog voli, a voljeno biće uzvraća na tu Božansku  ljubav.
To je ljubavni razgovor s Bogom.

                                   Župnik