A KAKVA JE NAŠA ISTINA O ČOVJEKU?

Šesta nedjelja kroz godinu 2014.-a

„Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti nego dopuniti..“
A zatim kaže:

  • „ Ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti pismoznanaca I farizeja, ne, nećete ući u  kraljevstvo  nebesko…“  što bi značilo nema promjena na bolje.
  • Zatim Isus  novim kodeksom učvršćuje  vrijednost ljudskoga života: Ne samo da vrijedi zapovijed „Ne ubij“ nego Isus osnažuje novu zdraviju  komunikaciju prema bratu čovjeku, u kojoj nema prostih i bludnih riječi. (Mt 5, 17-37)

Isus želi osnažiti molitvu Psalmiste u psalmu 119 koja kaže: Blaženi oni kojih je životni put neokaljan, koji žive po Zakonu Gosodnjem! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove,
      čitavim srcem njega traže!
Zato sv. Pavao danas u Prvoj poslanici Korinćanima poziva da ne pobrkamo ljudsku mudrost s Božjom mudrošću.

  • Očito da Isus, a time i Pavao, objavljuje novu istinu o čovjeku, i to na drugačiji način nego su to činili i čine razni zemaljski umnici.
  • Isus je progovorio o čovjeku kao onaj koji zna: što je čovjek, i što je u čovjeku (Iv 2,25)
  • Za Isusa, čovjek je biće koje Bog ljubi.
  • Za Isusa, čovjek je dijete Božje koje baštini uskrsnuće i vječni život.

Isus želi da čovjek ovu istinu poštuje, da joj se klanja u duhu i istini.
Drugog duha i istine nema.

Za Isusa, čovjek je mjerilo ljubavi prema Bogu.
I ne može se do Boga mimo čovjeka, nego po i kroz čovjeka do Boga.
To je velika novina u Isusovom pristupu istini o Bogu i Čovjeku.
Onaj tko bi iz svoje ljubavi prema Bogu isključio čovjeka, taj bi isključio i Boga.   

  • Čuli smo danas u Evanđelju:

Ako nosiš svoj dar na žrtvenik, kaže Isus, pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,  ostavi tu svoj dar, idi i prije potraži njega, izmiri se s njim, pa onda dođi i prinesi svoj dar (Mt 5, 23)
Ruku na srce: koliki bi danas morali odustati od liturgije ili bogoštovlja.

  • Isus očito ističe da je čovjek mjerilo bogoštovlja.

Još se teža novina krije u Isusovim riječima kad je riječ o Božjem sudu.
I tu je čovjek mjerilo posljednjega suda.
Čovjek je kriteriji suda. Jer tko bratu rekne „glupane“ ili „ luđače“ bit će podvrgnut sudu.
Upamtimo, Isus nije govorio  o čovjeku kao jedinki, nego o čovjeku kao bližnjemu, jer niti jedan čovjek ne živi izolirano od drugih, i svi smo međusobno povezani i upućeni jedni na druge.
I sada ono što je najveća novina:
I neprijatelj je čovjek kojega treba ljubiti!
Isusova  istina o čovjeku ne isključuje neprijatelja, nego ga pozitivno uključuje u ljubav.
Evo te Isusove poruke:
“Čuli ste da je rečeno
: Ljubi svoga bližnjega a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovima svoga Oca koji je na nebesima…“ (Mt 5, 43-45)
Isus ovo djelom potvrđuje dok moli s Križa za one koji ga razapeše.
I puno je toga Isus još objavio o čovjeku,
ali i ovo je dovoljno da primijetimo kako je čovjek u središtu Božjeg zanimanja.
Isusova objavljena istina o čovjeku glasi:
Čovjek mjerio naših međuljudskih odnosa.
S ovakvom Isusovom objavom istine o  čovjeku i Bogu započinje novo vrijeme kada će prestati hramsko bogoštovlje i započeti novo bogoštovlje s novim klanjaocima u „duhu i istini“

  • Bog ne traži materijalni prinos žrtava nego traži čovjeka.
  • On želi njegovo srce i njegov duh i da ga čovjek slavi čitavim svojim srcem i duhom.
  • Krštenikov život jest liturgija u duhu i istini.
  • To je bogoštovlje života u kojem se vrši volja Stvoritelja.

Tako krštenik postaje trajni molitelj, i to je njegov trajni stav i raspoloženje.
On je sin Božji koji vrši volju svoga Oca.
Time je Isus udario temelje novom Božjem svijetu.

  • Započelo je i traje Božje kraljevstvo.
  • U tom Božjem kraljevstvu krštenik moli u zajednici okupljen na Dan Gospodnji oko Isusa Uskrsloga slaveći gozbu ljubavi kao braća i sestre.

Jasno se dakle vidi što se od čovjeka očekuje.
On je slobodan biti i vjeran i nevjeran.
Ali se od njega očekuje da se drži objavljenje istine o Bogu i čovjeku i u životu to provede.
Završit ću s molitvom iz Psalma 119:
„Pokaži mi, Gospodine, stazu pravila svojih
              i ja ću je čuvati do kraja svim srce svojim…“

                                                             Župnik M.