ŠTO JE TEMELJ KRŠĆANSKOGA ŽIVOTA?

Mjesečna Duhovna obnova i Adoracija za Župnu zajednicu 8. veljače 2014.

 

Neki je mudri starac – tako počinje jedna kineska priča – susreo mladu djevojku. Starac se obradovao ljupkoj ljepoti, duboko se naklonio pred lijepom djevojkom  i rekao:“Veoma si lijepa, djevojko. Kaži koliko ti je godina?“

Djevojka je porumenjela od stida; radosna zbog komplimenta rekla je: „Vi ste starac dostojan poštovanja, ali meni je tek šesnaest godina!“
Tada je starac odgovorio:

„Doista si lijepa. Pred tobom je mnogo godina. Ne budi tužna ako mladost brzo prođe - , a time i tvoja sadašnja ljepota. Ako si dobrostiva, nikada te tvoja ljepota neće napustiti. Ona će se preobraziti u zrelost i dostojanstvo.“
Zar nije dojmljiva ova istina o ljudskom životu?

Ako si dobrostiv, nikada te tvoja ljepota neće napustiti.“

Postavlja se pitanje: Na čemu počiva temelj ljudske ljepote – radosti?

Tko dira u temelje, ugrožava čitavu gradnju.

 

A sad pogledajmo: koliko se toga mijenja posvuda oko nas. Kao da je sve obuhvaćeno brzim kretanjem. Stalno nam se nameće nešto novo i aktualno.
Sutra će već možda vrijediti nešto posve drugo.

U čovjeku također postoji nešto što ga nosi, što ga drži, što je temelj.

Zato nas Isus poziva da očuvamo temelj u svome životu koji nosi i drži čovjeka.

Tako Isus kaže: „Ostanite u mojoj ljubavi“ (Iv 15,9)
Zašto to Isus kaže?

Upravo zato, što se sve trajno zasniva samo na onima koji u sebi nose dobrotu i ljubav.
Tako je Isus postao temelj našeg kršćanskog života, jer bio je  sama dobrota i ljubav.

Zato i govori: „Ostanite u mojoj ljubavi.“

Mnogi ljudi razmišljaju kada postanu starijima: Što će ostati od svega što su u svom životu učinili? 
 
Tu važi  pravilo: Sve je trajno, što u sebi nosi ljubav i dobrotu.
I sigurno, Bog na kraju našega života, ne govori o našem uspjehu, nego samo o djelima koja zavređuju pažnju, a to su djela dobrote i ljubavi. Ona su plod našega srca.
I kad pogledamo kako je tekao život Prve kršćanske zajednice opisan u Djelima apostolskim, a oni su poznavali veoma dobro Isusa, zaključit ćemo:

Ljubav im je Božja bila potrebna za život kao i nama danas, koliko i zrak koji udišemo.
Moramo biti zahvalni Bogu, jer Bog nas ne voli što postojimo, nego nas je iz ljubavi i pozvao u život.
Naš život njemu pripada.
Zato Ivan apostol  kaže: “U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – On je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.“ ( 1 Iv 4,10)

Zadržimo li i mi  njegovu naklonost, opstat će u nama naš temelj  čitav, a s Njime naša Dobrota i Ljubav.

Lišće kada u jesen s drveća pada, vraća se svojem korijenju-temelju.
Zgrada koju smo gradili, kada se sruši, sve se vrati njenom temelju.
Život koji živimo, kada tjelesno ostari i propadne, vratit će se svome Temelju.

I zaključimo: ono što nas nosi kroz život i što nas čvrsto drži vezane za naš temelj jesu: Dobrota i Ljubav.
U pravu je Isus kada kaže: „Ostanite u mojoj ljubavi“- imat ćete i život vječni, ta ni umrijeti Sinovi Božji ne mogu.
A mi se zovemo i jesmo sinovi Božji.  

             Župnik M.