Kršćanin je svjestan svoje prošlosti i sadašnjosti, ali treba nešto učiniti i za svoju budućnost

Prva nedjelja Došašća 2019.-a

Dragi vjernici, Došašće je počelo!
Kršćanski je uvijek pitati:
A što je Došašće za čovjeka?
Krenimo od naravi ljudskog bića.
               Čovjek je biće koje ima svijest o prošlosti, sadašnjosti, ali i biće koga budućnost najviše zanima.
               On teži za nečim boljim, i za nečim što njega nadilazi, što još ne poznaje, za onim što još nije ostvario.
               Iznad svega ovoga, čovjek teži za mirom, pravdom, srećom i ljubavlju među ljudima.
Stalno je njegovo biće usmjereno prema budućnosti.
Bog ga je tako stvorio i ostavio da čezne za onim što piše u Božjoj Objavi.
U ovom liturgijskom vremenu kojega zovemo Došašće red je produbiti čovjekovu čežnju za ostvarenjem obećanog u Objavi.
               I Bog i čovjek su društvena bića.
               Oba ova bića čeznu za ljubavlju.
               Bog kao Otac i Stvoritelj, prvi ide u susret jer voli svoje ljubljeno biće čovjeka.
I to je Došašće!
Bog prilazi čovjeku da ga podigne, uzdrži i spasi.
               Krist, Božja ljubav, došao je kao Spasitelj.
               Krist i danas dolazi u svetim sakramentalnim Otajstvima i postaje nazočan među nama.
               Krist će opet dođi u slavi kao Kralj svega stvorenoga i pokazati kako je ljudska povijest imala smisla i sva je usmjerena u Providnosti Božjoj i ljubavi Božjoj prema čovjeku. Stoga je Došašće uvijek iznova buđenje u ljudskim srcima nade koja ima moć proizvesti radost u ljudskoj duši.
To je snaga Duha ljubavi.
Mi se kršćani pitamo: Kakav stav treba zauzeti vjernik kršćanin u svetom vremenu Došašća?

Jednostavno, baš onako kako dijete u obitelji odgovara na ljubav svoga oca, krenuti u susret i uzvratiti ljubav.
I ovaj naš nedjeljni susret je jedan u nizu naših susreta s onim koji nas voli i kojega mi volimo.
Mi smo danas započeli Gospodnje i naše slavlje s molitvom:
„Svemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak. Udijeli, molimo te, da mu idemo ususret pravednim životom.“ (Misal)
Možda smo iskusili što znači hodati u noći kada nije vedro nebo.
Teško možemo išta ocijeniti koliko je nešto daleko.
              A mi, kad je nebo vedro primjećujemo nebeska tijela koja su udaljenja i više od sto tisuća svjetlosnih godina.
               Za ugođaj našem oku Bog je u svaku galaksiju ubacio svjetleću snagu koja isijava trilijun puta veću snagu svjetla od naše zvijezde Sunca.
               Mlaz svjetlosne materije veći je od cijele galaksije.
               Zato je u cijelom svemiru, zbog prisutnosti svjetla, moguće otkrivati uvijek iznova sve dublje i dublje svemirska prostranstva.
U takvom stanju duha, nalazili su se Proroci Staroga Zavjeta, kada su gledali prema naprijed, čekajući Mesiju, za kojeg su znali samo podatak da će doći iz roda Davidova i da će biti rođen iz kraljevske loze u kraljevskom gradu Betlehemu.
A kad i kako, to je bila draž Došašća.
Prorok Izaija odašilje snažnu poruku za budućnost:
“Hajde, uziđemo na goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva, On će nas naučiti svojim putovima (Iz 2,3).
Lijepo to kaže sv. Pavao u Poslanici Rimljanima (13)
“Noć poodmače, dan se približi! Odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo.... ne previše u brizi samo za tijelo koje pogoduje raznim požudama.“
A mi danas, Kristovi i Pavlovi sljedbenici, razumijemo da je vrijeme Došašća i vrijeme obraćenja.
               Kršćanin će svjestan svoje prošlosti i sadašnjosti ali, treba učiniti nešto i za svoju budućnost u koju želi unijeti više svjetla, dobrote i ljubavi.
               Nismo, niti želimo biti ljudi tjeskobe, nego s Božjim svjetlom i s Božjom pomoću ostvariti napredak u duhovnom i materijalnom blagostanju.
              
Kršćanin pripada novom svijetu u kojem nije središte jedino čovjek, nego i Čovjek Isus Krist, Svjetlo svijeta.

Upravo je on dao usmjerenje svim naporima s kojima će biti moguće u ovaj svijet unijeti više Duha ljubavi i razumijevanja i nesebičnog sebedarja.
Upravo je Krist ostavio poruku da čovjek treba biti stvaralac – na svim poljima tehnike i kulture, ali da sav napredak prožme ljubavlju prema čovjeku.
S
takvim Kristovim stavom Crkva dobiva u ovome svijetu novo lice s kojega ljudi ovoga vremena mogu iščitati i Božju ljubav po nama.
Jaki su primjeri velikih likova za prvo Kristovo Došašće:
             Proroci, Ivan Krstitelj, Blažena Djevica Marija, Isus Krist.
Za drugo i treće Kristovo Došašće na pozornici su novi likovi:
Apostoli, i Svi Sveti, i svi kršćani kao sinovi svjetla jer i sami s Kristom jesu ovom svijetu Svjetlo.
Zaodjenimo se oružjem svjetlosti!

                   Župnik