Ako su okovi na rukama, nisu na Riječi

Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2019.-c
Današnje Evanđelje navodi susret Isusa s deset od gube teško bolesnih osoba.
              
Traže ozdravljenje.
              
Isus im daje dar potpunoga zdravlja uz uputu da se jave starozavjetnom svećeniku kako Zakon propisuje.
Ali samo je jedan u povratku došao zahvaliti Isusu i to Samarijanac koji nije Židov.
Isus mu lijepo kaže:
„Idi, tvoja te je vjera spasila.“
Gotovo istu sliku imamo u prvom čitanju iz Druge knjige o kraljevima, u kojoj Naman Sirac odaje zahvalu Bogu Izraelovu da njemu kao strancu iskaza milost ozdravljenja.
              
I u jednom i drugom slučaju poruka je jedna: Bog otvara vrata spasenja svim ljudima.                      
Poruka riječi Božje je jedna, bila su to veličanstvena djela Božjeg milosrđa u Starom Zavjetu, bila su to veličanstvena djela Božja po Isusu Kristu u Novom Zavjetu, a ona glasi:
             „Vi ste izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk: razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo…
„Idite i propovijedajte Evanđelje svemu svijetu…“

Biblijska čitanja slave svu ljepotu Božji djela i važnost zahvaljivanja.
              
Očitovanoj Božjoj slavi, čovjek daje svjedočanstvo i zahvalu.
              
Svi smo mi iskusili u životu Božju moć i vlastitu nemoć.
              
Koliko je puta Bog na svima nama intervenirao.
Nešto slično možemo usporediti iz naravnog života.
Koliko su puta majka i otac spasili dijete od gotovo sigurne životne propasti?

              
Ipak nam iskustvo govori da im je često puta bilo teško zahvaliti Ocu ili majci kao i onoj devetorici gubavaca.

Često su naša zahvaljivanja slična zahvali djeteta.
              
Hvala ti Bože što nisi dopustio da mi mama dok je kopala po mojim džepovima pronađe cigarete.
              
Sretan sam Bože, što me nisu uhvatili dok sam u dućanu maznuo čokoladu.
              
Hvala ti Bože, što sam imao priliku maznuti koji glas za sebe na biračkom mjestu. Hvala ti Bože, što mi tata nije pronašao novac kojeg sam mu maznuo iz džepa.
Hvala ti Bože, što me nisu otkrili zbog korupcije, mita ili krađe novca dok sam bio na položaju.

E Gospe, i tebi hvala, što mi mama nije primijetila da sam istrgnuo list iz teke na kojoj je bila ocjena „jedinica“.
Zato je potrebno ovo današnje Evanđelje u kojem Spasitelj pokazuje u čemu se sastoji dobar život.
Što želimo reći kad Bogu kažem: Hvala?
               To znači isto kao kad kažemo ocu ili majci: Hvala!
               Mi njih priznajemo kao one koji su nas rodili, odgojili i prate nas kroz cijeli život. Kada Bogu kažemo Hvala, to znači da prihvaćamo da je Bog Bog, a da smo mi njegova djeca, ljudi.
To je temeljni vjerski osjećaj, sebe priznati onakvim kakvi jesmo.
Kako zahvaliti na najsmisleniji način?
Pokušajte ovo.
               Zahvalimo Bogu na nevoljama koje su nas natjerale da priznamo naše duhovne potrebe, da žalimo zbog grijeha i obratimo se Bogu.
               Zahvalimo mu za radost i žalost, za mir u duši i milosrđe, za vjeru i ljubav, za nadu života.
               Zahvalimo mu što održava plan našega blagostanja. Vjerničko srce je djetinje srce, jer ima Oca, kojega priznaje.
Sveti Pavao kaže:
Zato i mi zahvaljujmo Bogu bez prestanka… „U svakoj prilici zahvaljujmo Bogu Ocu. Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (1 Sol 2 i 5)
Divno je to Isus govorio kad je na posljednoj večeri dok je uzimao kruh i zahvaljivao ovako: „Uze kruh zahvali i razlomi govoreći:
Ovo je tijelo moje, koje se za vas predaje.“ (Lk 22)
               Usklik je puka Božjega: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.“ (Kanon)
               Ovdje je vjerodostojna Riječ Božja, kaže sv. Pavao: „Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će nas zanijekati. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati.“ (2 Tim 2)

2. Tim 2, 8-15: Pavao ovo poglavlje piše svome duhovnom sinu Timoteju da jača milošću koja mu je darovana u Kristu Isusu.

Tako ćeš jedino moći čuvati i dalje prenositi pravi nauk apostolske predaje. Pavao želi svome dragom prijatelju Timoteju dati i posljednje upute glede apostolovih muka i patnji.

Ne zaboravi, poručuje Pavao, Isus živi...! Njegov put kroz patnje i smrt do uskrsnuća također je put spasenja njegovih učenika. Ako su okovi na rukama, nisu na Riječi koju propovijedaš.

Smrt s Kristom jamči i život s uskrslim Kristom. Ustrajnost u patnji osigurava sudjelovanje u kraljevanju s Kristom.
Drugim riječima, nije jednostavno biti kršćanin. Ja to najbolje znam, a tebi Timoteju trebat će mnogo odlučnosti da se ne izgubiš u svakodnevnim brigama ili beskorisnim raspravama iz kojih najčešće izbijaju podjele.

Naše ponašanje mora pokazati istinitost o čemu govorimo i čvrsto stati uz istinu, ali uvijek s ljubavlju i nikoga ne vrijeđati.

Ali zapamti, daleko je bolje i sigurnije dokazivanje vjere dobrim životom nego pametnim raspravama, kojima su sklona upravo grčko - židovska mudrovanja. Uvijek budi spreman stati pred Boga kao radnik koji se nema čega stidjeti, poručuje Pavao.

Braćo i sestre!
Ovih dana pratili smo papu Franju na putovanju po Afričkim zemljama, a nešto prije po Azijskim zemljama, dalo se zaključiti kako je teško biti kršćanin katolik u mnogim sredinama diljem svijeta.
A na Zapadu to nam služi na čast i ponos. Možda i ne slutimo da će i naš život u nekim slučajevima morati krenuti uzvodno i sukobiti se sa zlim svjetovnim porocima

Ne brojeno puta Biblija govori:
Riječ Božja nije okovana i ne smijemo je sami okivati.
Otvorimo se Duhu Svetom i neka nas nadahnjuje i vodi.

To je kreativna ljubav koja uzvraća i zahvaljuje. 

          Župnik