Brate Filomene, moj i tvoj izbor je Kristov Put!

Dvadeset treća nedjelja kroz godinu 2019.-c

Bogoslužje ove nedjelje, želi nas povesti do kršćanske mudrosti življenja.
Metoda je jednostavna:
               Božju riječ slušaj i o njoj razmišljaj.
               Povezujmo duh svih tekstova i zbližimo svoj duh, Duhu i promislu Božjem koji nas vodi kroz sva vremena.
Ako će nam prvo čitanje, iz Knjige Mudrosti, postaviti pitanje i obradovati radostima Psalma u snazi isčekivanja, onda će nam svakako drugo čitanje sv. Pavla, iz Novoga zavjeta, dati svjetlo nad vremenom kada nastaje novi kršćanski Put i potvrditi usklikom aleluje kao Slave Gospodnje koja sve po Kristu obasjava, jer je Evanđelje postalo kršćanski Put spasenja i ispunjenje svega isčekivanoga.
Pa, vratimo se toj slavnoj Knjiz Mudrosti (Mudr 9,13-18).
             „Tko od ljudi može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospodin?“
             Odgovor je: Nitko!
Čovjek se jedva trudi spoznati „što je na zemlji“,pa kako će onda proniknuti Božju namisao i razumjeti „što je na nebu“?
Na tu temu starozavjetni čovjek u današnjem Psalmu, pravi cijelu dramu. (Ps 90)
„Smrtnike u prah vraćaš… Razgoniš ih ko jutarnji san i kao travu koja je sad zelena a uvečer suva i u prah se vraća…. Nauči nas Gospodine da steknemo mudro srce…“
Stvarnost je jasna:
               Bez vjere u vječni život, što je često bio problem starozavjetnom čovjeku, ali i današnjem ako je nedovoljno upućen u kršćanski Put spasenja.
               Taj Put ide po Kristu koji nosi ljubav cijelom čovječanstvu i želi čovjekovo „mudro srce“ ispuniti ne samo spoznajom nego i radošću.
Radost ljubavi: jednako je Krist.
Da je to tako,

Sveti apostol Pavao u zatočeništvu u Rimu obraća na kršćanstvo odbjeglog roba Onezima od kršćanina Filomena, kojemu piše:
„Predragi, … Onezima sam rodio u okovima… šaljem ti ga kao srce svoje… rado bih ga zadržao… ali ne htjedoh preko tvoje volje, da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje… dobit ćeš ga sada zauvijek, ali ne kao roba, nego više od roba, brata ljubljenoga, osbito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu…“ (Fil 9-10)
To je „objava radosti ljubavi“ koja nastaje promjenom svijeta kroz Kristov Put preobrazbe i spasenja.
Velika objava i poziv na kršćanski Put koji treba ispuniti „mudro srce“ radošću i slavom Gospodnjom. Aleluja. … aleluja!
              Četitamo sv. Pavle, možda je ovo najveći manifest ljubavi u kršćanskoj civilizaciji. Pa ti si udario temelje ukidanja robovlasničkog sistema.
              Čujemo danas vapaj Psalmiste…. „Licem svojim obasjaj slugu svoga i nauči me prvailima svojim.“ (Ps 119) 
              Krist je ispunjenje vapaja. Aleluja…!
Isus, prije nego će poći prema Jeruzalemu, gdje će biti raspet, želi poslati poruku: Samo je ona ljubav prava koja ustrajno i strpljivo nosi svoj križ, takav može ići za mnom i biti na mom Putu.
Pripadamo onoj grupaciji ljudi koji su svoj „DA“ izrekli i pošli za njim. Ali to nije pitanje današnjega evanđelja.
Isus pita: kako ga slijedimo?
Isus traži da nosimo svoj Križ, a to znači:
               Da budemo svjetlo ovome svijetu,
               da budemo sol ovome svijetu,
               da budemo ljubav ovome svijetu.
To je Isusova mudrost življenja, nije učenost i izobraženost ili znanje.
Mudrost se ne bavi toliko vremenitim stvarima, kao znanost.
Kršćanska mudrost življenja ne izabire nauku Isusovu, nego Isusa.
To je kršćanski izbor, i nije makar kakav, nego izbor osobe u koju se zaljubljujemo. Isto kao što se zaljubljujemo u osobu koju volimo.
               I u jednom i drugom slučaju treba vjera, tj. pouzdanje.
Sada razumijemo završetak Isusova govora u današnjem Evanđelju:
„Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“ (Lk 14)
U našim temeljnim izborima ne mogu biti oba: Isus i bogatstvo, Isus i uživanje, Isus i karijera.
Nespojivost je između dva gospodara.
Da bi kao Sv. Pavao, bili malo praktični u slijeđenju Kristova Puta, ne smijemo žrtvovati ono što je važno, a da toga često nismo ni svjesni.
Na primjer,
nedjeljna sv. Misa kao susret s Kristom, je važna stvar, iako se lagano nađe nešto što nas često spriječi.
               Zar nije važna stvar, vidjeti kuda ide moja obitelj, na kojem je ona putu?
               Ako nije na Božjem putu, na čijem je onda?
               Kuda ide moj narod, moja zajednica Kršćana. . . ?
Nije dobro da sol obljutavi.
Nije dobro biti tama ovom svijetu.
Nije dobro biti grobar Isusovi djela u ovome svijetu.
               Tu se lomi koplje kršćanskoga pravoga izbora.
Brate Filomene, moj i tvoj izbor, je Krist, a ne moderno ropstvo.
Župnik