Što je duša tijelu, to su kršćani ovome svijetu

Dvadeset prva nedjelja kroz godinu 2019.-c

Dragi kršćani:
Počnimo današnje naše razmišljanje Gospodnjim riječima: „Ja dobro poznajem njihova djela i njihove namjere. Dolazim da saberem sve puke i jezike i oni će doći i vidjeti moju Slavu! …. I oni će naviještati slavu moju narodima“ (Iz 66, 18-21). Tko je taj On?
Usta proroka Izaije proriču: Sve će to ostvariti Isus Krist.
Ali, Gospodine, tko nas zavadi, zar nas ti moraš, po osobi Isusa Krista, skupljati i miriti?
                 Ako smo ljudi, a kažu da jesmo: onda moramo i sami uviđati mnoštvo posljedica istočnog grijeha.
                 Oholost i sebičnost, s dubokim korijenjem u istočnom grijehu, najdublji su uzrok mržnje i podjela, među nama ljudima.
               Netko to mora dovoditi u red.
Sam Gospodin predstavlja put otkupljenja i mira. To je put ljubavi, po njem postajemo svi Božja djeca i braća drugima.
Da! Gospodin je postao središtem čovječanstva. Po Isusu Kristu, Bog hoće da se svi ljudi spase, jer kad je Krist umro na Križu, hramska se zavjesa razdera na dvoje, a time i svetište Staroga zavjeta kida razdjelnicu Židova i ostalog svijeta.
                 Rađa se novi Božji narod. On ga je stvorio, on ga i preporađa.
Zato sveti Pavao u Poslanici Hebrejima (Heb 12,5-7) poručuje:
                 „Koga Gospodin ljubi, onoga i odgaja…“
                 A naše je kršćansko poslanje u zadaći sveopćeg spasa: .. .“uspravljati ruke klonule i koljena klecava, poravnati staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi“. 

Gospodin želi da svi sudjelujemo u izgradnji Božjeg puta na kojem se svijet nanovo rađa. No, to nije samo želja on je odredio da apostoli budu kamen temeljac kršćanskog poslanja.
I bili su, i ostali su!
Danas u pripjevnom psalmu odjekuju riječi.
„Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje.“
A u njemu stoje riječi: „Ja sam Put, Istina i Život govori Gospodin, nitko ne dolazi Ocu osim po meni.“ (Iv 14,6) . Pavao je za isti posao rekao: Kršćani, eto vam najizvrsnijeg Puta.
             Svi kršćani, bez obzira na godine i uvjete u kojima se nalaze svjedoče za Krista u ovome svijetu. Usred svijeta, gdje nas je Bog postavio, trebamo druge dovesti Kristu.
Kako?

                 Primjernim životom, skladnošću vjere i djela, radošću i vedrinom privlačiti i privoditi ljude sakramentima koji su izvori spasenja i na nebu i na zemlji. Kršćani bi morali biti: ono što je duša tijelu, to su oni u svijetu.
                 Svaki naraštaj kršćana mora otkupljivati, posvećivati svoje vrijeme. Nitko tko je otvoren Kristu ne može propasti, jer život s Kristom donosi spasenje.
                 Može li se to reći za mene, za tebe… u ovom vremenu i društvu u kojem živimo, u kojem neće nikada nestati „materijalističkog ateizma“.  A to je ustvari, prevedeno na obični jezik:sebičnost i dostatnost, kojih od  Eve pa sve do danas  nije nedostajalo.
Služi li se Gospodin nama da bi druge oko nas prosvijetlio u Istini, ili čak i najbliže: djecu, braću i sestre, prijatelje, kolege, susjede guramo u tamu i propast?
               Odgovor ponudimo sami !  No, što sijemo to ćemo i žeti.
U današnjem Evanđelju, jedan je čovjek upitao Isusa:
               „Gospodine, je li malo onih koje se spasavaju?“
Isus nije htio izravno odgovoriti i nadilazi pitanje, te se usredotočuje na ono bitno: pitaju ga o broju, a on odgovara o načinu: „Na uska vrata…!“
Dakle: ne zemaljskom slavom, odličjima i povlasticama, potrebna je djelotvorna vjera na koju smo pozvani.
                   Svaki čovjek ima poziv da ide u Kristovo kraljevstvo. Zato smo se u konačnici i rodili: Krist je došao skupiti raspršeno stado kojega zemaljski vladari i vođe često napuštaju, a napasaju sebe.
                 Debeli je razlog zašto je Isus rekao  ovu vječnu istinu:
„Evo ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji“. (Lk 13,22-30)
Nisu svi htjeli razumjeti i ovu, a neki i danas ne razumiju, a bit će i onih koji sutra neće htjeti razumjeti, a ona glasi:
„Među vama stoji onaj koga vi ne rzumijete“, kaže Isus (Iv 1, 26).
                   Iako je uzak put, ali je jedini, jer nitko ne dolazi Ocu osim Kristovim putem. On koji je Ljubav, ima moć praviti mostove i pretvarati uske ceste u široke ceste.
A s kim to radi?
Odgovor je jasan: s onima koji žive u miru kao Božja djeca.
A tko je mir naš, ako ne Krist? Mislim, ipak, da je većina  nas kršćana na Božjem putu.

Župnik