Ljubav očito traži ljubav, a pokazuje se djelima

Dvadeseta nedjelja kroz godinu 2019. –c

U Povijesti spasenja postoje ljudi koji su ozbiljno shvatili život.
S takvim ozbiljnim stavom unaprijed su se odrekli udobnog i mirnoga života.
Današnja liturgijska čitanja upravo govore o takvim ljudima.
               Jeremija (15,10) ne obazirući se ni na koga, propovijeda u slobodi duha Riječ Gospodnju. S takvim stavom izazvao je vojne starješine, koji su ga optužili kod kralja da obeshrabruje narod i ratnike.
Tužba glasi: Njega treba ubiti.
               Kralj im odgovara: vi već odavno ni mene ne slušate, eto vam ga u ruke. Vojna hunta bez suda baci Jeremiju u duboki bunar, u kojem bijaše samo blato.
               Kakve li Božje providnosti, na scenu stupa neki nepoznati Ebed-Melek s riječima: „Gospodine, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad postupaju tako s prorokom Jermijom: bacili su ga u zdenac…. umrijet će od gladi.“
Kralj zapovijedi Ebed –Meleku: „Povedi trojicu i izbavi proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro“. 
             Današnji Psalam (40) iscrtava Jeremino stanje: „Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga, noge mi stavi na hridinu i korake moje ukrijepi.“
Ovakvi likovi, poput Jeremije, nadahnju Pavla u poslanici Hebrejima i njegove riječi glase: „Braćo! Okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!“
             Razlaže Pavao neustrašivu vjeru starih patrijarha i proroka i poziva kršćane da upru pogled u Početnika i Dvoršitelja vjere, Isusa.
             On je božanski uzor prema kojem vjernik mora težiti, jer predvodi u borbi za Božje kraljevstvo.
Da izvrši Božju volju, on „podnese križ, prezrevši sramotu“.
Pavao nadalje tvrdi: Vjernik svoju vjeru temelji na njemu, koji svoju životnu borbu protiv grijeha vodi do potpunog predanja na Križ.            

Ali, da bi borba kršćana bila zakonita i sveta, u nju se ne smije uvući nikakava ljudska ni osobna pobuda ili cilj. Tu borbu smije pokrenuti samo onaj oganj ljubavi o kakvom Isus govori u današnjem Evanđelju.

„Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo?“ „Nisam došao donijeti samo mir, nego i razdjeljenje“ (Lk 12 49-53).
O kakvom je „ognju“ riječ?
U Svetom Pismu „oganj“ se često pojavljuje kao simbol Božje ljubavi koja čisti ljude od grijeha.
                 Ljubav, nikada ne kaže dosta, ona je poput vatre i ima snagu plamena, a razbuktava se svakim razgovorom, bilo s Bogom, bilo s čovjekom.
Na dan Pedestnice-Duhova, Duh Sveti – božanska ljubav – silazi na apostole u obliku ognjenih jezika, koji pročišćava njihova srca i zapaljuje njihovo apostolsko poslanje.
Sam Isus, otvoreno danas tvrdi:
Njegovi apostoli i učenici moraju imati unutarnji mir kao znak usklađenosti čovjeka s Bogom, ali ga on ne oslobađa borbe od suprostavljanja svemu onome što se suprostavlja Božjoj volji.
               Tada se i najmiroljubiviji kršćanin mora neustrašivo i odvažno boriti poput Isusa, Pavla, Jeremije … i mnogih drugih velikana u Povijesti spasenja.
               Tu borbu smije pokrenuti samo onaj „oganj“ ljubavi kojeg je Isus došao baciti na zemlju s jednim ciljem da svuda plamti na slavu Oca i na spasenje ljudi.
Ljubav očito traži ljubav, a pokazuje se djelima u svakodnevnom nastojanju oko odnosa s Bogom i s ljudima.
               Sada razumijemo Pavla dok govori: „Odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje …“ pa makar on dolazio od najmiliji: brata, sestre, sina, kćeri, oca, majke, snaje, svekrve…
Zaključimo: Ovi veliki likovi otkrivaju tajnu naših obiteljskih i kršćanskih odnosa.

Župnik