Kako Bog u vrijeme Mosjija vodi duhovnu obnovu, a kako Isus i apostoli u svoje vrijeme

Braćo i sestre! (Duhovna obnova 8.kolovoza 2019.)
Ovo je naša duhovna obnova. Započeli smo je priznanjem svojih grijeha pred Bogom i zajednicom, a nastavili slušanjem Božje riječi.
Postavlja se pitanje: Može li se uopće obaviti duhovna obnova bez suradnje s Bogom?
Moj je odgovor Ne!
           Zašto NE! Zato što je Bog roditelj, ili bolje rečeno stvoritelj naše duše, te graditelj našeg duhovnog života. On je ustvari stvoritelj svega svemira, a onda je stvoritelj i čovjekova života i njegove povijesti.
          
Da je to tako, svatko je osobno iskusio.
           Iskusila je to izajednica vjernika koja se okuplja u Božje ime.
Pogledajte kako to Bog osobno radi u Mojsijevo vrijeme i kako Bog, Isus Krist radi u svoje vrijeme.

Br 20, 1-13: Knjiga Brojeva donosi 38 godina teških iskušenja koje prolazi Izraelski narod dvije godine nakon Izlaska i dvije godine po ulasku u obećanu zemlju, Kanaan, zemlju svoji praotaca Abrahama, Izaka i Jakova.
           Bila je to velika duhovna obnova jedne zajednice koju Bog vodi.
Duga obećavajuća radosna, ali i stvarna žalosna povijest
prigovaranja i nezadovoljstva.
Zbog takvog stava od čitavog narašataja koji je vidio Božja čudesna izbavljenja iz Egipta, samo su trojica: Mojsije, Jošua i Kaleb preživjeli do svršetka ove knjige.
           A samo dvojica, Jošua i Kaleb, mogli su ući u Obećanu zemlju.
           Bila je to zaista velika duhovna kriza u narodu, ali i velika duhovna obnova. Mojsija su stalno optuživali pa čak i njegova sestra Mirjam, koja za kaznu obolijeva od gube i umire pred ulazak u obećanu zemlju.
Uz mnoga druga iskušenja, nedostatak vode je bio presudan za stanovništvo.
             I Mojsije i Aron kleče pred Bogom i mole za pomoć.
            
Dobivaju je.
Stijena se raspukla i otvorila svoje rezervoare, voda je potekla i spasila narod od pomora.
Bilo je to veliko iskušenje, i za Mojsija, i za Arona.           

Nisu dovoljno očitovali Božju svetost i čudesnost pred očima Izraelca, čime su zalsužili kaznu zbog grijeha propustom.
             I Mojsije i Aron, umrijet će na vratima obećane zemlje.
A mjesto na kojem je potekla voda prozvano je: Masa i Meriba, te riječi znače „Kušnja“ i „Prepirka“. Nevjera, nevjera, nevjera, teška kušnja i kazna, da samo dva čovjeka koja su imala priliku vidjeti čudesa u Egiptu, preživljavaju i dolaze na grobove svojih praotaca.

Mt 16, 13-23: Ako je prvi Zakon ispisan na kamenim pločama po riječima Božjim, onda je Novi Savez sišao među ljude ispisan u osobi Isusa Krista.
             Danas u Evanđelju, Objava upravo to govori. Isus je u Cezareji.
             Odabrano mjesto za Objavu nije slučajno.
Cezareja je veliko termalno kupalište i ljudi su tu sa svih strana. Cezareja je pogansko mjesto s velikim poganskim svetištem, usred kojega učenici otkrivaju,
tko je Isus Krist.
             Povod za Objavu da je Isus Krist, Sin Boga živoga, je Isusovo pitanje: „Što govore ovdje toliki ljudi tko je Sin Čovječji?“
Isus je svojim životom i djelima svratio na sebe veliku pozornost.
             Zato mnogi u njemu vide uskrslog Ivana Krstitelja. Ostali drže da je Ilija, ili Jeremija, jer su držali da će se oni ponovo vratiti na svijet kad počnu mesijanska vremena.

Dobro, reče Isus: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“
Petar ispred ostalih kaže: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“
Treba istaknuti da je Isus prije ove Petrove izjave molio, što donosi Luka u svom Evanđelju (9,18).
Plod te molitve je Petrovo rasvjetljenje koji u Isusu vidi pravog Sina Božjega, a ne posinka.
             Nije Isus Sin u onom smislu u kojem su to Proroci.
             Inače Petar ne bi ništa osobito rekao što nisu drugi prije toga rekli, niti bi zaslužio ovako velilko priznaje.
Evo toga priznanja: „ Blago tebi, Šimune, Sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv (= čovjek), nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš....“
               Tako će Petrova uloga u utemeljnju Crkve biti ključna.
               Zajednica koju Krist osniva i predaje Petru je duhovna zajednica, Božji hram i ona je besmrtna. Istina težak put duhovne obnove. Ali se postiglo trajno stanje duhovnosti. Isus apostolima daje Duha Svetoga, od kojeg će oni dijeliti drugima u duhovnoj zajednici.
Oni pripadaju toj duhovnoj zajednici i sudionici su Kristova uskrsnuća i vječnoga života, o čemu Isus govori u završetku današnjeg Evanđelja.
               Ako imamo u vidu da je onaj zemaljski veličanstveni židovski hram bio razoren 70 godine p. K., kako jeKrist i prorekao, onda to daje još jednu vječnu dimenziju novom duhovnom Božjem Hramu kojeg Bog sam gradi.

A to smo mi! To je Kristova duhovna zajednica koju Krist i Blažena D.M. trjanim skrbništvom vode.