Susresti Gospodina i obnoviti svoj zavjet

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Mjesečna Duhovna obnova za Župnu zajednicu - Adoracija 8.srpnja 2019.

Današnju duhovnu obnovu utemeljimo na onoj istini na kojoj je i Jakov, praotac naše vjere utemeljio svoju vjeru, molitvu i zavjet.
           Čuje Jakov glas u svome snu: „Ja sam Gospodin, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov.“
           Nakon što se Jakov probudio od sna govori: „Zaista se Gospodin nalazi na ovome mjestu...“
I tada učini zavjet: „Ako Bog ostane sa mnom i usčuva me na ovome putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, te se zdravo vratim kući svoga oca, Gospodin će biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja.“ (Post 28)
Možda nigdje nije tako lijepo i stupnjevito prikazan put jedne ljudske duše do Boga kojemu se moli i čini zavjet.
               Taj put je životvoran i djelotvoran.
               Jakov se posvetio milošću Gospodina i odgovorio svojom djelatnom milošću.                    
Ako ovaj životni put Jakova približimo životnom putu Marije, Majke Božje, gotovo na isti način odgovaraju na primljenu milost.
Oboje su crpili snagu svoga duhovnog napretka na snazi Gospodinovoj, kome kroz molitvu i zavjet prikazuju svoj život.
Aktivno su izgradili svoj odnos prema Bogu.
               Dan kojega mi danas slavimo zajedno s našom Majkom Marijom, treba postati djelotvoran.
               Svakog  trenutka trebamo slijediti nadahnuće Duha Svetoga, koji je pastir naših duša, onda se i mi moramo uključiti u aktivni odnošaj s Bogom.
Tako jedino naš duševni život može doživjeti osobni susret s Bogom. A zbog toga smo  danas i došli tu. Susresti Gospodina i obnoviti svoj zavjet.

Neka naše riječi budu poput riječi Jakova, Marije ili Samuela: „Evo me Gospodine...“
Svima nama ovdje je drago reći: Bože volim te, Bože molim te!
             Mi ustvari molitvom razgovaramo s Bogom.
Znamo o čemu su Jakov, Marija, Isus i mnogi drugi razgovarali s Bogom.
Nameće se pitanje: O čemu mi razgovaramo s Bogom?
Odgovor je jednostavan:
U molitvi su uvijek prisutne Božje stvari i stvari naše svakodnevnice.
I koliko nas danas ima, toliko je i naših osobni odnošaja s Bogom.
               Svi želimo uzdići svoj duhovni napredak prema Kristu, prema Bogu, ali uvijek s Duhom Svetim koji je pastir naših duša.
               Možemo to i jednostvnije reći: sadržaj naše molitve gotovo  je uvijek i sadržaj našega života.
I to je dobro, molitva nas predstavlja Bogu kakvi smo i često donosimo odluku o promjeni svoga života.
To zovemo zavjet ili obraćenje.
Tek tada postajemo prihvatljivi ljubavi i milosti Božjoj, jer je na djelu iskrena i konkretna odluka vjere i povjerenja.
Evo kako to izgleda u primjerima Evanđelja.
Neka žena prilazi Isusu da se dotakne njegove haljine s molitvom: „Dotknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.“ I žena bi spašena toga časa.
             Ovo su zaista trenutci Božje milosti. Molitva i vjera stopile su se u Duhu Božjem.
             Zato je u takvim situacijama Isusov odgovor uvijek isti: Idi Kćeri, idi Sine, vjera te je tvoja spasila.
Dragi vjernici,
mi smo redoviti kršćani, živimo i radimo u raznim životnim okolnostima.
Ali kod svih nas je isti poticaj koji izlazi iznutra, iz naše duše i srca.
Tu se krije škola ljubavi.
               To je škola u kojoj učimo kako se moliti i zavjetovati  Majci Mariji?
               Kako se moliti njenom Sinu Isusu Kristu?
               Kako se u Duhu Svetom obogatiti snagom Stvoritelja naše duše.
Da i to je čudo, da usred mnoštva svijeta koji nas okružuje i vrvi na sve  strane, mi imamo svoj osobni susret s onima koje volimo i kojima se molimo.
     I to je naša Providnost Božja. To je naš Zavjet.

                     Župnik