Duh je grandiozna božanska poveznica čovjeka s Bogom.

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Treća nedjelja kroz godinu 2019-c                        
Nedjelja, dragi vjernici,
               nije dan kada smo zajedno, samo da se zajedno nađemo, nego prvenstveno da čujemo Riječ Božju i njezino tumačenje, kako to govori Nehemijina knjiga u današnjem nedjeljnom čitanju. ( 8)
                 To je dan, kada je Mistično tijelo Kristovo, koje je sastavljeno od mnoštva udova kojima je glava Krist na okupu i slavi Euharistiju: Djelo-život, smrt, i uskrsnuće Gospodinovo, kako to govori sv.Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima. (12)
                   To je dan, kada se po Kristu ispunja Božja Riječ i ostvaruje ono što Bog  govori, kako to priopćuje evanđelista Luka u današnjem Evanđelju. (1)
Braćo i sestre,
ovu ćemo godinu čuti pisca najduljeg Evanđelja, koji u detalje povezuje proročanske riječi Staroga Zavjeta, a odnose se na Isusa Krista, i pisca Djela apostolskih u kojima opisuje rađanje Crkve i njen život u apostolsko vrijeme, kao plod Duha Svetoga.
A to je Sveti Luka.

Luka je obrazovan čovjek i odgojen u grčkoj-helenističkoj kulturi i najvjerojatnije nije Židov. Ali  je zato vjerni slušatelj očevidaca i onih, koji su sluge Riječi, a to su apostoli.
On piše:  „pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.“ (Lk 1)
                 Luka u svom prvom poglavlju ističe bitnu poveznicu ispunjenja onoga što je naviješteno i onoga što Isus sam isčitava iz Knjige prororoka Izaije. ( Lk 1.4.)
Evo toga teksta:„Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovijesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenj, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ (Lk 4)
Luka oslikava Isusa kao pomazanog proroka i programski navješćuje što će Isusovo djelovanje donijeti. Vidno je, Isus ne krije, nego obistinjuje da Duh Božji prebiva u njemu, da ga je Gospodin kod krštenja pomazao za Mesiju Izraela, da je poslan naviještati evanđelje siromasima, prije svega evanđelje oslobođenja zarobljenima. Slijepi će opet progledati, potlačeni će biti slobodni, Gospodnja će se „godina mira razglasiti“.
Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega, a on progovara gledateljima i slušateljima: „Danas se ispunilo ovo Pismo što Vam još odzvanja u ušima“. 
To jest: što ste upravo sada čuli.
Luka je dobro uhvatio nit Objave.
                   Ona je djelo Božje i životvorna snaga tog djela je DUH SVETI.
                   Duh Sveti je pokretač i ovog novoga što s Isusom dolazi.
Ako se nađemo u ulozi Teofila, a svi smo mi TEOFILI, onda je Duh Sveti  i naša unutarnja pokretačka snaga.
On obavlja funkciju Pomoćnika, Branitelja, Tješitelja...
I zaista njegovo djelovanje osjećamo u našim čak nekada i nevažnim događajima života.
Ljudska dobrota iskazana u višestrukoj ljubavi prema bližnjemu, prema onima koji su u nevolji, prema bračnom drugu, a ustrajna vjera, strpljenje i praštanje kao i otklon mnogih poroka, uvijek su djelo Duha Svetoga.
On je uvijek  unutarnja snaga našega života.
I ne smijemo zaboraviti, ne djeluje Duh sveti samo po kršćanima, svako dobro učinjeno i izvan kršćanstva je djelo Duha svetoga.
                 Ali, On je na poseban način prisutan u Crkvi.
                 I nije on vodio samo Prvu Crkvu, On neprestano izgrađuje Crkvu i održava njeno zajedništvo.
Samo ako nas On zahvati, mi koračamo putem k Bogu. Samo po njemu moguća je punina života i novi život. Jer tada Bog djeluje u nama.
Valja nam znati da darovi (1Kor 12) izviru iz jednog jedinog izvora i uvijek su dati za dobro čitave Crkve.
On je grandiozna božanska poveznica čovjeka s Bogom.
                 Tako će slikovito iskazati i Ivan u svom Evanđelju kad kaže: „Bog stanuje u nama“ (4,13)
                 Tako će to iskazaati i sv.Pavao u poslanicama Drugoj Timoteju (1,14)  i Prvoj Korinćanima kad kaže: „ Vi ste hram Božji“ ( 3,16).
Onaj tko stanuje zajedno:
                   oni se neprestano zauzimaju jedan za drugoga,
                   oni se poznaju i ljube,
                   oni zajedno izgrađuju ovaj svijet i vlastiti svijet.
Ovo zajedništvo se svakodnevno na djelu obnavlja, proživljava i produbljuje.
To nije život statike i nepromjenjivosti, nego život neprestane dinamike.
I kad Isus kaže: „Duh Gospodnji na meni je... on me posla biti...“ to je djelovanje u kojem Isus nije sam, niti želi biti sam.
Nije onda dobro ni da čovjek u svom djelovanju bude sam.
Valja nam se pomoliti i razbor Duha dobiti!

       Župnik