NIJE ON TRSTIKA KOJU VJETAR LJULJA !

Treća nedjelja adventa 2013-a

 

Kada čovjek čita prve stranice života, prve obitelji Adama i Eve, otkriva da je ljudski život velika borba između:

da li služiti višim vrijednostima ili tjelesnoj taštini. 

Ako ovoj istini pridružimo i prvu radosnu vijest, ili prvo evanđenlje, u najavi samog Stvoritelja, možemo razumjeti koja je odgovornost  darovanog života, kada ide najava:
“Neprijateljstvo stavljam između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti satirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu.“
Pitamo se zašto ovako oštra najava rata?
Upravo zato što čovjek već vodi borbu s neprestanom željom ugoditi tjelesnom doživljaju onoga što je proživljeno i to ne želi izgubiti, pa onda tom cilju podredi i sebe i narod.

  • A tada taština tijela postaje važnija od duha.
    Stvari postaju važnije od ljudi. Stvari postaju važnije i od Boga.

Sveto Pismo ističe veliku istinu:
Po grijehu u svijet ulazi veliko zlo, zato što su ljudi ogrezli u slasti tjelesnih taština ranije proživljenih.
Čovjek ne može pobjeći od sudbine proživljenog slatkog života u grijehu.
Njegova je narav ranjena.

 
Iako je uvidio da ne može srušiti Božji poredak u svijetu, i da nije dobro s Bogom se naći u ratu, on teško može bit sebi samome sigurnost života, a kamo li sigurnost za život naroda, ako je već iskockako život u taštini tijela.

  • To je njegovo gorko iskustvo.
  • Zato on u grijehu bježi od Boga, ali i od naroda.

On pokušava istisnuti Boga iz svoje svijesti.

Čovjek grešnik ne želi prihvatiti Boga kao vrelište  stvorenoga.

Sveto Pismo ističe još veću istinu:
Spas dolazi iz Izabranog Božjeg naroda, ne tuđeg naroda.
I to je razlog velikom veselju koje ističe Psalmista u psalmu 98.

„Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
 pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

Svi krajevi svijeta vidješe
 spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!“

To je razlog da sv.Pavao piše Efežanima:
„Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom  duhovnim u nebesima u Kristu.“
On je put obnovljenog života.

  • Znajući da je mnogima dana šansa, ali je nisu iskoristili. I Bog i narod su izgubili povjerenje.
  • On je postao put preobrazbe svijeta. Njegovim životom ponovo je uspostavljen Božji poredak u kojem se mora odvažno braniti dostojanstvo čovjeka. Ne slijepa poslušnost, nego u slobodi duha i savjesti podići sve palo i obnoviti. On nije trstika koju vjetar ljulja.
    Ne zaboravimo i Bog je tu. On je središte našega života.
    Bog više ne tumači povijest, on ispunja povijest i obnavlja lice zemlje po onima koji znaju da je:

I Isus tu.

Da je i majka tu.

Da su i Njezina djeca tu.

A tada Obitelj i njegov narod slave i veličaju Stvoritelja.
Tada uživaju blagoslov i blagostanje.

                        

 Župnik