Druga nedjelja Adventa 2013-a
Slušajući Riječ Božju u čitanjima Druge nedjelje Adventa, primjećujemo kako nas Biblija uči čitati povijest.
Iz nje možemo ustvrditi:
Bog je djelovao u prošlosti.
Vjerujemo da On i danas djeluje.
Nadamo se da će On i sutra zahvaćati u našu povijest.
Svi primjećujemo da u svijetu osim reda, vlada i nered.
Svatko zbog njega trpi, ali svatko taj nered i povećava, ako ništa ne čini.
Svakodnevno prizivamo potrebu spasitelja.
Ali kakvog?
Nema veće kazne za Narod kada je bez Pastira, kada je bez pravog vođe.
Čujmo i riječi Knjige proroka Izaije:
„Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbiti iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.
Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivat po čuvenju, već po pravdi će suditi siromasima i sud prav izricat bijednima na zemlji…“
Slušajući ove riječi, očito je da nered ne vlada samo u naše dane.
Proroci su svojim pronicavim pogledom znali uočiti pothvate duhovnog oslobođenja koje je već odavno na djelu.
Naviještati ono što ima doći znači ujedno silno čeznuti da to jednom i dođe.
Može li spasenje hrvatskom narodu ovoga kraja doći, kada Hrvati ni u vodećoj hrvatskoj Stranci ne mogu pobijediti?
Poslušajte i Psalmistu u psalmu 72:
„Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!
U danima njegovim cvjetat će pravda i mir velik dovijeka!
On će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema.“
U današnjem Evanđelju po Mateju (Mt 3, 1-12). čuje se jaki glas proroka Ivana Krstitelja: „Obratite se, jer se približilo kraljevstvo nebesko!“
„Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze; svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.“
Ako bi htjeli opisati ovoga proroka u jednoj rečenici, ona bi glasila.
Ono što govori, to i čini.
Poziva na obraćenje, sam se obratio u pustinji.
Pustinja je novo rođenje.
Put obraćenja je put krštenja, put novoga života.
Svaki novi predvoditelje svoga Naroda mora proći i vatreno krštenje, da bi Narod prepoznao njegovu Ljubav i Žrtvu.
Kao da je htio ponoviti one Mojsijeve riječi zapisane u Knjizi Pnovljenog zakona (Pnz 30,16-20): „ Pred vas stavljam život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Ako poslušaš zapovijedi Boga svoga, hodeći njegovim putevima, vršeći njegove zapovijedi, zakone i uredbe, živjet ćeš.
Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš, propast ćeš. Biraj život, ljubeći Boga i slušajući njegov glas, da živiš ti i tvoje potomstvo.“
Ivan je posljednji prorok Staroga Zavjeta, on je čovjek za koga Isus govori, da veći od žene nije rođen.
Evo i ovo su Ivanove riječi:
Isus će pročistiti žito od pljeve, a pljevu baciti u oganj neugasivi.
Prema tome, neka nitko od nas ne kaže:
Ja nemam što mijenjati. Kod mene je sve dobro, jer kad Bog dolazi, čovjek mora priznati da je grešnik i primiti iz njegove ruke odrješenje. (Iv 1,10)
To je bio veliki problem Farizeja i Saduceja s kojima se Ivan oštro obračunava, jer ovako više ne može, mora se nešto mijenjati.
Ali to nije problem samo za Ivanovo vrijeme, to je problem i našega vremena, to je problem vaše sredine.
Valja nam vikati: Ljudi obratite se! Previše nereda postoji.
Župnik