Sinovi ovoga svijeta penju se sve više, a moj Duh im je sve dalje i dalje

Nedjelja Krista Kralja 2018.- b

Čitava ljudska povijest svoje ispunjenje dobiva u Kristu. On je
„punina svega“. Kristovo kraljevstvo, koje se ostvaruje u vremenu, jest kraljevstvo ljubavi, međusobnog služenja i zajedničke izgradnje novoga svijeta. Na svršetku vremena Krist treba postati Glava svega stvorenja: njemu, savršenom Sluzi Jahvinom, bit će suobličeni svi ljudi i podređena sva priroda.(Misal)
Prorok Danijel ( 7, 13-14)
, o Sinu Čovječjem navješćuje:
„On se približi  Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova, nikada proći neće i kraljevstvo je njegovo vječno, nikada propasti neće.“
Kada se Krist pojavio, on je u prvom svom nastupnom govoru izrekao: tko će biti baštinici Krajevstva Božjega.

U svih osam „Blaženstava“ On, objavljuje istinu vremenitog života i nju ucjepljuje u vječni život kojega se baštini po Kristu Kralju, Otkupitelju i Spasitelju svijeta.

Iz Ivanova Evanđelja (Iv 18, 33-37) doznajemo za Isusovo svjedočanstvo pred Poncijem Pilatom na sudu, kojemu Isus, na upit: „Ti li si židovski kralj?“ daje iskaz: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“.
Ali, ti si rekao, da sam kralj.
Da,
„ja jesam kralj“, ali ne kao kraljevi ovoga svijeta.

Da bi ovo Kristovo svjedočasntvo bolje razumjeli, evo što kaže Rimski obrednik kod ispraćaja kršćanske duše na vječni počinak:

         „Pođi kršćanska dušo, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogućega, koji te je stvorio, u ime Isusa Krista, sina Boga živoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga, koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga na svetom Sionu, sa svetom Bogorodicom, sa svetim Josipom i svim anđelima i svecima Božjim.... Vrati se svojem početniku koji te je načinio od gliba zemaljskog. I zato neka ti na odlasku iz ovoga života dođe u sret Djevica Marija, anđeli i svi sveti.... da svoga Otkupitelja gledaš licem u lice...“

Ali, Isus, nagovješćuje i posljednja vremena za sva stvorenja i sve stvoreno.

Tada će doći Kraljevstvo Božje u punini. I poslije općeg suda, pravednici će, proslavljeni u „tijelu i dušikraljevati zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen.

Sveti Petar  (2 Pt 3,13) u svojoj Drugoj poslanici, tu preobrazbu zove „novim nebom i novom zemljom“. Bit će to tajanstvena preobrazba čovječanstva i svijeta u kojem će Bog prebivati među ljudima.

Knjiga Otkrivenja, taj svijet opisuje ovako: „I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer – prijašnje uminu.“ (Otk 21,4)

II Vatikanski koncil, u svom dokumentu Lumen Gentium ( 1 ) piše, kako će se tek tada postići potpuno jedinstvo među ljudima, što je Stvoriteljeva nakana od početka stvaranja.

A građani Novog nebeskog Jeruzalema bit će oni koji su sjedinjeni s Kristom i tvore zajednicu otkupljenih (Otk 21,2)

Iz Biblije se doznaje i za sudbinsko zajedništvo stvorenog svijeta i čovjeka.
Krist, također objavljuje da se datum tih zbivanja ne zna. On je, jedino Stvoritelju poznat.

Tada će Bog biti „sve u svima“ (1 Kor 15,28).

Sveti Pavao  (1 Kor 2,9) opisuje kakvo će biti to stanje, i kaže: „Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni čovječje srce osjetilo, to je pripravio Bog onima koji Ga ljube“.

Preobrazbu svijeta čovjek i sam čini, kao slika Božja.

Prije samo tridesetak godina, tko je mogao zamisliti ovaj digitalni i virtualni svijet.

Tko je mogao zamisliti da onaj u nekoj centrali, može znati sve što je u mome kompjutoru, čim ga ja upalim.

Tko bi mogao pretpostaviti da mikrofon, koji je manji od jednog milimetra, uz sićušnu kameru kao zrno bibera, odašilja moj glas i moju sliku. I tako, onaj tamo, doznaje što sve radim i pričam u svom zatvorenom prostoru.

Tko bi mogao znati da svakog trenutka, ako hoće onaj tamo, zna preko mog signala mobitela gdje sam i što pričam.

Tko bi mogao prepostavit da će čip u mojoj osobnoj karti moći reći, onom tamo, gdje sam.

Mi se dakle, iz sata u sat,  stalno penjemo u neki viši svijet.
I ne samo to, oni tamo, znaju i gdje je moj auto, i gdje moj kamion, i gdje je moj kapital.
Dakle, sve što je materijalizirano oni znaju gdje je.
Ipak, najveće područje moga bogatstva oni nikada neće znati gdje je i kakvo je.
A to je bogatstvo moga duha. Sinovi ovoga svijeta, ma kako bili mudri, ne mogu dosegnuti do mog najvećeg bogatstva.
Zašto?
Zato, što to pripada samo meni i mome Stvoritelju.

Duh i duša su Božje blago.

Plodovi Duha su: ljubav, dobrota, milosrđe, praštanje, radost, mir, moje misli, stanje moje spaznanje, stanje moje savjesti, stanje mojih osjećaja... oni nisu mjerljivi materijalnim tvarnim svijetom.

Kakvi su to plodovi, i u kojoj su mjeri rodili, i u kojoj je mjeri bogato moje blago Duha i duše, to ne mogu uhvatiti sve SLUŽBE SVIJETA.
To može osjetiti samo srodna duša i to opet u ne savršenoj spoznaji.
To je viši svijet, viši nego što može čovjek zamisliti.
Upravo o takvom svijetu govori Krist, da pripada samo Stvoritelju.

                                    Župnik